Na današnji dan, 25. kolovoza 1930. godine, u Edinburghu je rođen Sean Connery, jedan od najtalentiranijih, najkarizmatičnijih i, prema mišljenju dama, najšarmantnijih glumaca otkad je celuloida. Nanizao je na desetke hvaljenih uloga – briljirao je u filmovima “Marnie”, “Vjetar i lav”, ” Čovjek koji je htio postati kralj”, “Robin i Marian”, “Velika pljačka vlaka”, “Vremenski banditi”, “Gorštak”, “Ime ruže”, “Indiana Jones i posljednji križarski rat”, “Lov na Crveni oktobar”, “Ruska kuća”, “Zalazeće sunce”, “Družba pravih džentlmena” i mnogim drugim, a nastup u “Nedodirljivima”, krimiću Briana De Palme, zasluženo mu je priskrbio “Oscara”.
Markantni Škot, koji je 2000. godine dobio vitešku titulu, morao je itekako zasukati rukave da bi ostvario svoje snove. Prije nego što ga je uloga Jamesa Bonda lansirala u zvjezdanu orbitu (agenta 007 portretirao je ukupno u sedam filmova, a mnogi se slažu da je bio i ostao najbolji filmski Bond), Connery je obavljao niz napornih, slabo plaćenih poslova. “Kad se netko od glumaca žali da je naš posao težak, samo ga potapšam po ramenu i pitam: ‘Momak, jesi li ikad kopao kanale? Je li ti poznato kako čovjek miriše nakon što je šljakao dvadeset sati u komadu? Kako se saniraju krvavi žuljevi? Ne? Onda začepi!’. Ako mene pitate, Hollywood je pun razmaženih plačipi*ki”, svojedobno je “opleo” po kolegama. S punim pravom!
Sin tvorničkog radnika i spremačice, odrastao je u Fountainbridgeu, siromašnoj četvrti Edinburgha. Bilo mu je samo petnaest kad je, zbog problema s disciplinom, izbačen iz škole, nakon čega se zaposlio kao mljekar (“posao naporniji od čitanja telefonskog imenika”). Godinu dana kasnije, pridružio se britanskoj ratnoj mornarici. Ondje je proveo tri godine, a premda je bio uzoran časnik, otpušten je zbog zdravstvenih problema – čira na dvanaesniku, bolesti koja je pogađala većinu muškaraca u prethodnim generacijama njegove obitelji.
Po skidanju uniforme, počeo se baviti body buildingom, a nabrekli bicepsi povremeno su mu donosili poslove modela. Ipak, zarada od poziranja brzo se topila te je bio prisiljen prihvaćati kojekakve slabo plaćene poslove. Neko je vrijeme radio na traci (“posao dosadniji od mljekarskog”); bicepse je dodatno “napuhnuo” zahvaljujući tesarskom i zidarskom stažu (“Bio sam mlad i naočit ali su cure bježale od mene jer sam se tuširao svake prijestupne godine”); vozio je kamion (“umjesto bonusa, dobio sam hemoroide”); spašavao utopljenike (“zapravo sam samo šetao plažom u tijesnim kupaćim gaćicama – radio sam prekratko da bih nekoga doista spasio”); pozirao studentima slikarstva u Adamovom kostimu (“Bilo je toliko zgodnih studentica da sam stalno morao misliti na brkatu profesoricu koja mi je svojedobno predavala matematiku kako se ne bih uzbudio”) i laštio lijesove (“Moji su mrtvaci na vječni počinak otputovali u blistavim, pomno ispoliranim sanducima”).
Godine 1950. pojavio se na natjecanju Mr. Universe, predstavljajući Škotsku, i osvojio treće mjesto. To mu je otvorilo vrata showbusinessa, a nakon niza manjih uloga, slavu mu 1962. donosi uloga u špijunskoj drami “Dr. No”, prvom filmu u kojem je portretirao Jamesa Bonda.
Unatoč uspjehu koji mu je donio agent 007, navodno je zamrzio taj lik. O tome je posvjedočio kolega i prijatelj Michael Caine, rekavši da je pred Conneryjem bilo pametnije ne spominjati Bonda, kojeg je smatrao trivijalnim, ne osobito zanimljivim likom.
Glumački velikan umro je 31. listopada 2020. godine, u devedesetoj godini. Ovaj svijet je napustio u snu, u svome domu u Nassauu, prijestolnici Bahama. Glumčev prah je prosut u njegovoj domovini Škotskoj, na nepoznatoj lokaciji.
Piše: Lucija Kapural