Antarktika, ledom okovani kontinent koji okružuje južni pol Zemlje, umnogome je planet za sebe. Šibana snažnim vjetrovima, s temperaturama koje padaju do minus osamdeset devet Celzijevih stupnjeva, domovina je neobičnih i zastrašujućih organizama koji su se prilagodili životu u ekstremnim uvjetima. U davnoj prošlosti, prije nego što je postala zaleđena pustinja, Antarktika je, međutim, bila prekrivena šumama, rijekama i barama koje su bujale životom.
Da je tome doista bilo tako, svjedoči nedavno uzbudljivo otkriće švedskog paleontologa Thomasa Mörsa. Analizirajući sitne fosilne ostatke stare četrdeset milijuna godina, pronađene na antarktičkom otoku Seymouru, nemalo se iznenadio kad je među njima prepoznao kosti kuka i lubanje žabe. “Kad sam zavirio pod mikroskop, proželi su me trnci. Shvatio sam da sam otkrio prvu antarktičku žabu”, ispričao je Mörs, zaposlenik švedskoga Prirodoslovnog muzeja i vodeći autor istraživanja objavljenog u časopisu “Scientific Reports”.
Ovaj pronalazak potkrijepio je tezu da je antarktička fauna nekoć bila znatno drugačija. “To nam govori da se globalnim klimatskim promjenama mogu izbrisati čitavi ekosustavi”, napominje znanstvenik. “Mislili smo da su žabe živjele na svim kontinentima osim Antarktike, a sada je jasno da su nastanjivale svih sedam – prije nego što se jedan od njih zaledio”.
Piše: Lucija Kapural
