Zanima li vas evolucije, kao i kako su izgledali drevni australopitecini? Ukoliko vam se čini ova tematika interesantnom krenite s nama u “šetnju” koja će nas odvesti nekoliko milijuna godina u prošlost.
Darwinova teorija
Počeci znanstvenog pristupa temi postanka i razvoja čovjeka vežu se uz Charles Darwina i njegovu knjigu “O podrijetlu vrsta” iz 1859. godine. Darwin i neki drugi evolucionisti su vjerovali da se čovjek (Homo sapiens) razvio iz skupine čovjekolikih majmuna. Nakon izlaska iz tiska njegove knjige intenzivira se rasprava o podrijetlu čovjeka, a sama Darwinova teorija nailazi na niz pristaša, ali i protivnika. Danas se smatra da su se i veliki majmuni i čovjek razvili od nekog zajedničkog pretka (primata) od kojega je razvoj išao u dva smjera: jedan u smjeru čovjeka, a drugi u smjeru majmuna. Jedno od nekoliko obilježja Darwinove teorije evolucije je i prirodna selekcija, zahvaljujući kojoj preživljavaju oni koji imaju sposobnost najbolje prilagodbe okolišu dok drugi izumiru. Selekcija je usko povezana i s borbom za opstanak u kojoj opet preživljavaju najjači.
Dva osnovna modela evolucije
Evolucionisti se dijele na one koji zagovaraju linearni model razvoja prema kojem su vrste evoluirale jedna iz druge dok prema drugima istovremeno postoji više vrsta koje se međusobno istrebljuju i u kojem preživljavaju “najžilaviji”. Prema spoznajama današnje znanosti krajem tercijara (između 7 i 5 milijuna godina prije sadašnjosti) došlo je do podijele na pongide (čovjekolike majmune) i hominide, a uzroci odjeljivanja se vezuju uz geološke i klimatske promjene. Najnovija istraživanja ukazuju na mogućnost istovremenog postojanja većeg broja hominida koji su usvojili bipedalizam prije australopiteka, a koji se do sada smatrao prvom karikom u razvojnom lancu dvonožaca. Smatra se da je do prelaska na bipedalizam došlo zbog promijene klime. Tada su se prorijedile šume pa su se donedavni četveronošci morali prilagodili promijenjenom okolišu.
Ishodište južna Afrika
Nakon što je došlo do odvajanja od zajedničkog pretka došlo je do perioda hominizacije. Rani hominidi su bili neka vrsta polumajmuna–polučovjeka. Prije 4 milijuna godina pojavile su se australopitecini. Rod australopiteka je bio sastavljen od više vrsta, no zbog jednostavnosti upotrebljava se obično ovaj jedinstveni termin, neovisno o vrsti o kojoj je riječ. Ostaci australopiteka nađeni su najvećim djelom na području južne i istočne Afrike. Najstariji i najrobusniji primjerci ovog roda nađeni su u istočnoj Africi, posebice u Etiopiji i Keniji dok su nešto gracijalni tipovi karakterističniji za južnu Afriku. Dakle naša šetnja nas odvodi u Afriku prije 4 milijuna godina.
Oči u oči s australopitekom
Ukoliko bismo se vratili u to pradavno vrijeme prvo što bi primijetili je to da su australopitecini bili u prosjeku niži od nas. Mužjaci su bili visoki metar i žilet i teški oko 45 kilograma, dok su ženke bile još niže, pa se računa da im je visina bila oko 1,20 dok im se težina procjenjuje na 30-ak kilograma. Smatra se da je australopitek živio oko 50-ak godina. Mozak im je bio veličine oko 500 kubičnih centimetara. Tijelo im je bilo prekriveno dlakom. Ono što bi nas iznenadilo je to što su im ruke bile znatno duže u odnosu na ostatak tijela. Posljedica je to bila početnog stadija u razvoju dvonožnog hoda jer su se i dalje penjali po drveću, ali već i dobrim dijelom kretali i tlom. Ukoliko bismo ih duže vremena promatrali uočili bi da su im šake i stopala imale manju fleksibilnost od današnjih, što znači da su imali ograničene mogućnosti manipuliranja tim dijelovima tijela.
Lice i zubi sugeriraju da su australopitecini bili prilagođeni jedenju sirove i žilave hrane poput korijenja, orašastih plodova, sjemenki. Teško da bi nam bilo ugodno objedovati njihovu hranu jer bi se dobrano nažvakali i zasigurno ostali dobrim dijelom gladni. Nađeni artefakti svjedoče da su barem neke vrste australopiteka koristile i kameno oruđe.
Na temelju sve većeg broja nalaza pripadnika ovog roda očito je da su istovremeno postoje različite vrste australopiteka, što je jedan od razloga zbog kojih znanstvenici smatraju da je razgranati ili grmoliki model evoluciji bliži ispravnom tumačenju razvoja hominida.
Piše: Sonja Kirchhoffer
