Sestre tinejdžerice ubijale naciste na “nizozemski način”!

Nakon okupacije Nizozemske u Drugom svjetskom ratu dvije sestre tinejdžerice Freddie i Truus Oversteegen, rano su se pridružile nizozemskom pokretu otpora. Zanima li vas što je navelo ove dvije sestre u najluđim godinama života da se pridruže pokretu otpora, kao i što podrazumijeva pravi nizozemski način likvidacije, zavirite u tekst kojeg smo pripremili za vas danas.

Napuštanje života na teglenici

Sestre Oversteegen rođene su u radničkoj obitelji, koja je naginjala lijevim idealima. Odrasle su u nizozemskom Harlemu, malom gradiću smještenom u neposrednoj blizini Amsterdama. Zajedno s majkom djevojčice su postale dio komunističke organizacije koja je pomagala Židovima, i uopće onima kojima je pomoć bila potrebna u bijegu od nacističkog režima. Njihov je otac bio politički aktivist, ali nije našao za shodno da privređuje za svoju obitelj što je dovelo do raspada braka. Freddie se u jednom intervju prisjetila odlaska od oca nakon što su im se roditelji razveli. Otac im je kada su odlazile pjevao neku francusku pjesmu za rastanak. Sestre kažu da ih je volio i da razvod nije bio ružan, kakvi razvodi obično jesu. Nakon toga su ga rijetko viđale. Ni nakon razvoda otac nije sudjelovao u njihovom uzdržavanju dok je majka za život zarađivala radeći po tvornicama. Odmah nakon što su otišle od oca s kojim su dotada živjele na teglenici preselile su se u malen stan, koji je bio jedva dovoljan za njih tri, tu sa spavale na madracima ispunjenim slamom, a koje im je napravila majka. S obzirom na majčinu lijevu političku ideologiju često su u svom novom skromnom stanu skrivale Židove i političke bjegunce. Majka im je govorila da nikada ne smiju izgubiti humanost u vidu, što god u životu radile.

Ubojice s pletenicama na zadatku

Sestre su rano počele s majkom dijeliti letke građanima s informacijama na koji način mogu pristupiti nizozemskom pokretu otpora. Kazna za širenje informacija protiv vladajućih bila je smrtna, pa je ovo za tinejdžerice bio pravi podvig. Djevojčice su privukle pozornosti Fransa van der Wiela, čelnika Haarlemskog vijeća otpora koji je tražio od njihove majke da se sestre pridruže pokretu otpora. Njihova majka Trinitje je pristala, pod uvjetom da sestre i same daju svoj pristanak. Tako su postale dio grupe od sedam djevojaka. Svu potrebnu obuku poput pucanja dobile su u šumi. Prvo su počele s lakšim zadacima koji su se uskoro pretvorili u zahtjevne poput ubijanja. S ubijanjem su počele negdje 1942. godine. Pokret otpora želio je iskoristiti njihov mlađahan izgled za razne zadatke jer nisu djelovale sumnjivo. Njihovi zadaci su, između ostalog, uključivali ubijanje njemačkih časnika. One bi u akciju kretale s pletenicama i na tipično nizozemski način, što znači na biciklima, pri čemu su često svoje mete ubijale vozeći bicikle. Vjerojatno ćete pročitati da su zavodile naciste, no njihova djeca se tome smiju i kažu da tinejdžerice sigurno nisu mogle biti zavodnice. Uz te imale su i druge zadatke, pa su sabotirale mostove i željezničke pruge.


Na meti pištolja i domaći izdajnici

Kako je rat trajao i trajao, pokret otpora je shvatio da nizozemski građani koji su surađivali s nacistima mogu biti i veći problem od samih nacista. Tako su sestre češće dobivale zadatke koji su uključivali likvidaciju domaćih ljudi. Jedna od sestara, mlađa Freddie je jednom prigodom zaustavila ženu, koja je željela predati Nijemcima popis svih preostalih Židova u gradu. Kako bi je spriječila u njenom naumu zaustavila ju je u parku, i upitala je za ime, a kada je bila sigurna da je to ona odmah ju je ustrijelila. Druga je sestra ubila čovjeka koji je prodao židovsku djevojčicu za tadašnjih 35 guldena. Sestre su obavljale i druge zadatke pa su krijumčarile židovsku djecu iz Nizozemske, a radile su volonterski i u bolnici. Kažu da su često plakale jer nije bilo lako oduzeti nekom života, kao i da su prilikom prvog ubojstva, nakon što su povukle okidač, imale potrebu pomoći tijelu koje je padalo na zemlju.

Grupa se širi

Sestre su samo jednom prigodom odbile zadatak, a to je bio onaj u kojem je trebalo oteti troje djece visokog nacističkog časnika. Znale su da će ako nešto pođe po krivu biti prisiljene ubiti djecu pa su taj zadatak jednostavno odbile. Godine 1943. pridružila im se i Hannie Schaft. Njih su tri postale najbolje prijateljice i jedan dio zadataka obavljale su zajedno. Hannie je studirala pravo i kada je trebala upisati treću godinu studija, na fakultetu se tražilo da svi studenti koji žele upisati višu godinu moraju potpisati odanost njemačkoj državi, što je ona odbila, iako su taj papir potpisale 2/3 studenata. Hannie je imala izrazito crvenu kosu koju je zbog manje uočljivosti obojila u tamnu. Hannie je uhićena osamnaest dana prije oslobođenja Nizozemske 1945. godine. Nacisti su je mučili, ali ona nije odala informacije o suradnicima. Nakon toga je ubijena u dvadeset četvrtoj godini života. Priča se da je prvi pucanj njezinog krvnika bio u prazno nakon čega mu je Hannie podrugljivo rekla da je idiot i da ona bolje puca od njega.

Poslije rata

Nakon rata sestre su vodile različite živote. Obje su umrle u poznoj životnoj dobi od 92 godine. Truus je umrla 2016., a Freddie dvije godine kasnije. Sestre su se udale i imale više djece. Truus je prvo dijete nazvala prema Hannie, a kasnije je osnovala Zakladu Hannie Schaft, a čijem je odboru bila Freddie. Priznanje za svoj doprinos u borbi protiv nacista dobile su tek 2014. godine. Njihova djeca navode da su obje tijekom života osjećale krivicu što su one preživjele, a Hannie nije.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari