Na raznim stranicama, uglavnom alternativnog karaktera, možete pronaći priču o sestrama Pollock na kojima se bez previše argumentacije slučaj ovih blizanki navodi kao rijedak dokumentiran primjer reinkarnacije. No je li tome doista bilo tako? Zavirite u slučaj, a zaključak donesite sami.
Gubitak dviju kćeri
Za potrebe ove priče vratit ćemo se u pedesete godine 20. stoljeća. U to vrijeme engleski par John i Florence Pollock imali su dvije kćeri Joannu i Jacqueline. Obje su izgubili u svibnju 1957. godine u prometnoj nesreći. Joanna je u trenutku pogibije imala jedanaest, a Jacqueline šest godina. Godinu dana kasnije Florence je zatrudnjela, ali sama trudnoća nije donijela mir u obitelj. Otac John je vjerovao u reinkarnaciju i bio je siguran da Florence nosi njihove izgubljene kćeri. Skeptična Florence nije mogla prihvatiti stajališta svog supruga, koja su je toliko udaljila od njega da je u jednom trenutku podnijela zahtjev za razvod braka. No kada su se djevojčice rodile par je ipak odlučio nastaviti zajednički dalje.
Jednojajčane blizanke dolaze na svijet
Florence je na svijet donijela jednojajčane blizanke koje su nazvali Gillian i Jennifer 1958. godine. Obitelj se nakon toga preselila iz gradića Hexhama u nešto veći primorski grad Whitley Bay, u periodu kada su blizanke napunile tri mjeseca. U dobi od dvije godine, navodno su počele tražiti igračke koje su pripadale njihovim poginulim sestrama i uopće pokazivati znakove osobnosti svojih preminulih sestara.
Kako su djevojčice odrastale roditelji su shvatili da žele da im djeca odrastu u manjoj sredini od grada pa su se vratili u Hexham, smješten nedaleko poznatog Hadrijanova zida. Djevojčice su u to vrijeme imale četiri godine i znale su stvari o samom mjestu i sestrama koje nisu mogle znati. Navodno, su znale doći i do parka u kojem su se sestre Joanne i Jaqueline redovito igrale, te su se bez problema odmah snašle u školi, koju su pokojne djevojčice pohađale. Njihova je majka navodno kasnije čula da djevojčice pričaju o prometnoj nesreći i iznose pojedinosti koje nisu mogle znati. U tom je trenutku i ona prihvatila mogućnost da su duše njezinih pokojnih kćeri nekako završile u tijelima kasnije rođenih djevojčica.
Sestre Pollock dio studije dr. Iana Stevensona
U dobi od pet godina njihova su sjećanja izblijedila i nastavile su živjeti normalnim životima. Psiholog dr. Ian Stevenson koji se desetljećima bavio pitanjem reinkarnacije u svoje je istraživanje uključio, između ostalih, i slučaj djevojčica Pollock. Posebni slučajevi traže i posebne dokaze. No ovdje se oni najvećim dijelom svode na prepričavanje priča koje kao dokazni materijal nisu pouzdane jer se svode na vrlo neprecizna sjećanja. Čitav slučaj se sveo na priče u stilu rekla-kazala, što ne znači da stvari nisu bile takve kakvima se prikazuju, no nema mogućnosti da se one potvrde ili odbace, a zbog čega ovaj slučaj na ispitu autentičnosti “pada u vodu”, barem što se nas tiče.
Tome u prilog ne idu ni roditelji, osobito otac koji je od početka bio uvjeren da su mu se kćeri vratile u novom obliku, a koji je i sam mogao velikim dijelom utjecati na percepciju svojih poslije rođenih kćeri, svjesno ili nesvjesno.
Piše: Sonja Kirchhoffer
