Pripadnik sotonističkog kulta sijao strah po New Yorku: Ubijao po naredbi “demonskog psa”!

David Berkowitz. Fotografija: Barton Silverman (The New York Times).

Jeste li čuli za Samovog sina koji je ubijao u New Yorku 70-ih godina 20. stoljeća? Njegova su ubojstva stvorila paniku među Njujorčanima zbog čega je pokrenuta jedna od najopsežnijih policijskih potraga u povijesti ove metropole. Možda bi ovdje prije mogli govoriti o nizu Samovih sinova, u svijetlu novih otkrića po kojima je snimljena Netflixova serija. Volite li dobre detektivske priče s tračkom mistike u sebi, pročitajte naš današnji članak.

Sotonistički kult

Nakon uhićenja Samovog sina, građani New Yorka su odahnuli, no postavlja se pitanje jesu li to učinili s pravom jer je relativno nedavno provedeno istraživanje pokazalo da Samov sin očito nije djelovao sam, već kao pripadnik sotonističkog kulta. Samovom sinu se pripisuje šest ubojstava i i više nanesenih teških ozljeda, u periodu koji je trajao od 1976. do 1977. Po uhićenju on je priznao krivnju, tvrdeći da je ubijao po naredbi “demonskog psa”. Uhićen je 10. kolovoza 1977,. samo jedanaest dana nakon posljednjeg ubojstva. Osuđen je na šest uzastopnih zatvorskih kazni od 25 godina.

Od usvajanja do odrasle dobi

Samov sin imao je više imena. Rođen je kao Richard David Falcom 1953. u Brooklynu, ali je brzo promijenio ime jer je već s nekoliko dana usvojen od židovsko-američke trgovačke obitelji Nathana i Pearl Berkowitz koji mu daju novo ime David Berkowitz. Oni koji su ga poznavali kažu da je bio pametno, ali istovremeno problematično dijete. Majku je izgubio u najosjetljivijoj tinejdžerskoj dobi, što ga je posebno pogodilo. S 18 godina otišao je u vojsku i sudjelovao u ratu u Južnoj Koreji, gdje se iskazao kao odličan strijelac. Po povratku iz Koreje se zaposlio u američkoj poštanskoj službi, a njegovi kolege ga opisuju kao usamljenika koji je teško ostvarivao kontakte.


Smrtonosni pohod

Ubijati je počeo krajem srpnja 1976. Prve su mu žrtve bile dvije tinejdžerice na koje je pucao dok su sjedile i razgovarale u autu. Jednu od njih je ubio dok je drugu ranio u bedro. Na meti su mu bili parovi u parkiranim automobilima bilo da je riječ o prijateljicama ili ljubavnim parovima, kao i usamljene mlade žene. Svoja je ubojstva činio obično u određenim vremenskim razmacima i pojedinim gradskim četvrtima (Bronx, Queens, i Brooklyn). U svim ubojstvima je korišten pištolj kalibra 44, zbog čega je uskoro u medijima postao poznat kao “Ubojica kalibra 44”. Ubijanja su se nastavila i u većem dijelu 1977. godine. Poznat je i po pismima koje je ostavljao kolumnistu Jimmyju Breslinu u New Yorku. U njegovim javljanjima bilo je dosta okultnih elemenata. Sve ga je to dovelo u središte pozornosti u kojoj je, čini se, uživao. Posljednje žrtve su stradale u ranim jutarnjim satima krajem srpnja 1977. u Brooklynu. Srećom jedan je prolaznik primijetio nešto što je pomoglo rješavaju slučaja. Vidio je da je potencijalni počinitelj izašao iz auta, na kojem je bila stavljena kazna za nepropisno parkiranje jer je vozilo zagradilo prilaz hidrantu. Kako je tog dana samo nekoliko ljudi tu dobilo kazne, vrlo brzo je policija došla do “svog” čovjeka. Uhićen je već 10. kolovoza 1977.

Psihološki profil

Smatralo se da ubija lijepe, tamnokose žene duge kose, no kasnije je izjavio da je ubijao prvenstveno lijepe žene, kako mu je naredio “susjedov pas”.
Psiholog je izradio njegov profil koji je ukazivao na ozbiljan poremećaj ličnosti koji je uključivo neurotičnost, shizofreniju i paranoju. Taj je forenzični psiholog zaključio da njegova pisma pokazuju da je podsvjesno želio biti uhićen. Tijekom ispitivanje rekao je da je ubijao po naredbi susjeda Sama Carra koji je poruke slao putem crnog labradora Harveya. Unatoč psihološkoj procjeni zaključeno je da je sposoban za suđenje. Tijekom suđenja priznao je šest ubojstava i podmetanje 1500 požara.

Maury Terry istražio njegov život

Kasnije je izjavio da je priču o psu izmislio te nadodao da je u sotonističkom kultu imao pomoćnike. Konkretno je spomenuo Johna i Michaela Carra, prave sinove susjeda Sama. U to je povjerovao samo urednik u IBM-u Maury Terry. Terry je ovaj slučaj dugo i intenzivno istraživao te je donio svoje zaključke koje je objavio u dvije knjige: The Ultimate Evil: The Search for the Sons of Sam/ “Krajnje zlo: Potraga za Samovim sinovima” (1987.) i The Ultimate Evil: An Investigation Into A Most Dangerous Satanic Cult / “”Krajnje zlo: Istraga o najopasnijem sotonističkim kultu” (1988.).

Samov zakon

U početku je tzv. Samov sin na svom slučaju zaradio veće količine novca od prodaje priče, no nakon toga je donesen zakon koji je nazvan po njemu “Samov zakon”, i po kojemu ubojice ne mogu zarađivati na svojim nedjelima. Na osnovu Terryjeve knjige iz 1988. i drugih materijala, snimljena je Netflixova serija  “Sinovi Sama: Silazak u tamu”, ali nakon donošenja zakona više nije mogao zarađivati na svojim zločinima.

Nije, čini se, svaki put povukao on okidač

U zatvoru se preobratio na kršćanstvo i promijenio ime u “Sin nade”. Ima i svoj časopis, a i svoju stranicu koju vode njegove pristaše jer on nema pristup Internetu. U svojoj knjizi se ispričava svojim žrtvama i njihovim obiteljima. Većina je do nedavno bila skeptična prema tvrdnjama Terryja da nije djelovao sam već da su s njim udruženi bili pravi Samovi sinovi od kojih je jedan stradao u prometnoj nesreći, a drugi se, navodno, ubio. Vrlo je čudno da su obojica umrla u kratkom vremenskom razdoblju pa nije nemoguće da su bili žrtve drugih članova kulta. Ono što potkrepljuje Terryjeve intervjue vođene s “Samovim sinom” je da su svjedoci na mjestima ubojstava viđali različite ljude i automobile, pa se sve više smatra da je u počinjenu zločina sudjelovalo više ljudi. Iako je tzv. “Samov sin” priznao sva ubojstva, rekao je da nije u svima potegao okidač. Tvrdio je da je bio napadač u dvije od osam pucnjava, kao i da je ubio “samo” tri od šest žrtava. Nije nikada naveo imena sudionika jer je bio zabrinut za svoju obitelj. Smješten je danas u zatvoru maksimalne sigurnosti u gradu Schawangunku u državi New York. Tijekom svog boravka u zatvoru jednom prigodom mu je prerezan grkljan, što je jedva preživio. Navodno se kaje za počinjene zločine.

Godine 2021. je započelo prikazivanje dokumentarne serije “Sinovi Sama: Silazak u tamu” koja je nastala prema istraživanjima novinara Mauryja Terryja, koji je četrdeset godina radio na ovom slučaju te je svoje materijale ostavio redatelju Joshui Zemanu, a koji je po njima snimio svoju seriju. Preporučamo zainteresiranima da pogledaju seriju, koja je rezultat napornog rada ovog prerano preminulog novinara (2015.).

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari