Christopher Wilder (1945. – 1984.) bio je jedan od najokrutnijih serijskih ubojica u američkoj povijesti. Godine 1984., u šestotjednom periodu mahnitosti, oteo je, mučio i silovao najmanje dvanaest djevojaka na području šest saveznih država. Osam nesretnica nije preživjelo ovu torturu. Zameci njegova problematičnog ponašanja posijani su još u ranom djetinjstvu.
Kao dječak, bio je kržljav i boležljiv, a liječnici su njegovim roditeljima rekli da neće doživjeti pubertet. Gospodin i gospođa Wilder nekoliko su puta pozivali svećenika da mu udijeli posljednju pomast, no mali je bio žilav. Svaki put bi se izvukao. Prikovan za krevet, prepuštao se omiljenoj zabavi, gledanju kroz prozor. Nije ga uzbuđivao lijepi krajolik niti zaigrani vršnjaci: najradije je promatrao atraktivnu susjedu, napose u trenucima kad bi stupila pod tuš. Kako bi divno bilo rasparati tu glatku kožu, stisnuti krhki vrat ili smrskati anđeosko lice… Svaki put kad bi mu takve misli prošle kroz glavu, ispričat će kasnije psihijatru, dobio bi erekciju. Kad se njegovo zdravlje – ono fizičko – popravilo, misli je pretvorio u djela. Kao 18-godišnjaci, on i prijatelj silovali su djevojku na plaži. Uhićeni su isti dan. Umjesto u zatvoru, mladić je završio u duševnoj bolnici, gdje je podvrgnut liječenju elektrošokovima. Nažalost, okrutni tretman samo je dao podstreka njegovim bolesnim fantazijama. Kako bi bilo silovati ženu i istodobno joj davati elektroškove, pitao se. Ukratko, s psihijatrije je izišao luđi nego što je bio kad je na nju zaprimljen.
Kad je Elizabeth Kenyon hodala ulicama Miamija, muškarci su se okretali za plavokosom ljepoticom, a žene su je ljubomorno odmjeravale. Kako i ne bi – prije dvije godine ponijela je titulu Miss Floride! Liz, kako su joj bližnji tepali nije bila umišljena ljepotica: podučavala je djecu s teškoćama u razvoju i svakog vikenda posjećivala roditelje. Za jednoga nedjeljnog ručka, otac je primijetio modrice na njenim rukama. Kad ju je upitao kakve su to ozljede, objasnila je da ih je zadobila pokušavajući prekinuti tučnjavu dva dječaka u školi u kojoj je radila. Gospodin Kenyon je povjerovao – ta upravo tako nešto bi učinila njegova požrtvovna curica. Možda prvi put u životu, Elisabeth je lagala ocu.
Dva dana kasnije, djevojka je netragom nestala. Uspaničeni, roditelji su obavijestili policiju, no nisu ih ozbiljno shvaćali, zaključivši kako je pobjegla s nekim momkom. Bill Kenyon, koji je znao da njegova odgovorna kći nikad ne bi napravila takvo što, angažirao je privatnog detektiva. Ovaj je otkrio da je u Lizinom životu postojalo nekoliko muškaraca. Svi oni su postali osumnjičeni no, kako je istraga napredovala, ime Christophera Wildera, vlasnika uspješne građevinske tvrtke, sve češće se spominjalo. Kad je Bill doznao da je njegova mezimica razvrgnula zaruke sa 17 godina starijim poduzetnikom, sa zebnjom u srcu sjetio se njenih ozljeda. Je li moguće da ju je Wilder ozlijedio kad ga je odbila, pitao se. Kad su otkrili da ima dosje zbog seksualnog zločina, policajci su ispitali Wildera, no ovaj je zanijekao povezanost s djevojčinim nestankom. Pretraga njegova doma nije dala rezultate, pa nije mogao biti uhićen. Elizabethini roditelji postali su svjesni jedne činjenice – u danu kad su zadnji put vidjeli kćer, gledali su vijesti o nestanku mlade žene, koja joj je jako nalikovala. Tada tome nisu pridavali pažnju, no sad ih je paralizirala spoznaja – što ako je isti čovjek naudio objema djevojkama?
Dvadesetogodišnja manekenka Rosario Gonzales nestala je nekoliko dana kasnije. Radila je kao hostesa na Grand Prixu u Miamiju, gdje je dijelila publici reklamne letke. Zadnji put je viđena kako napušta radno mjesto u društvu starijega, dotjeranog muškarca. Činjenica da je Wilder često posjećivao utrke opet ga je postavila u središte istrage, ali ni ovaj put nije bilo dovoljno dokaza protiv njega. Shvativši da mu se policija opasno približava, odlučio je “dignuti sidro”. No, prije nego što je napustio Floridu, silovao je, mučio i zadavio Terry Ferguson, lijepu djevojku koju je upoznao u shoppig-centru te namamio u svoj kamionet obećanjem da će napraviti od nje zvijezdu. Njeno tijelo pronađeno je u prljavom kanalu prepunom zmija, a identitet je utvrđen pomoću zubnog kartona: prepuno modrica i ožiljaka, lice sirotice bilo je neprepoznatljivo. Budući da je svjedok prepoznao Wildera kao muškarca u čiji je kamionet Ferguson ušla, policajci su pohitali prema njegovom stanu s nalogom za uhićenje. Njega, međutim, ondje više nije bilo.
Putujući iz države u džavu, pomahnitali Wilder ostavljao je krvavi trag iza sebe. Jedna od žrtava koje su mu uspjele pobjeći dobauljala je do hotelske recepcije, umotana u krvavu plahtu. Tijelo joj je bilo prekriveno modricama i ranama a, kako je recepcioner kasnije ispričao, “nešto nije bilo u redu s njenim očima”. Djevojka je policajcima otkrila detalje torture koju je prošla. Otmičar, koji ju je pozvao na “probno snimanje”, odvezao ju je na osamljeno mjesto. Strgnuo joj je odjeću te je satima zarezivao nožem, a oči joj je zalijepio superljepilom. Onako okrvavljenu, dvaput ju je silovao, nakon čega ju je mučio elektrošokovima. Premda je trpjela stravične bolove, uspjela je zadržati prisebnost duha. Nakon što ju je monstrum izudarao po glavi, pretvarala se da je mrtva, pa ju je jednostavno osvavio da istrune u šumi.
Nakon njenog svjedočenja, Wilder je dospio na FBI-jevu listu deset najtraženijih zločinaca Amerike, a mediji su izvještavali o “serijskom ubojici ljepotica”. Ubojičin put završio je u blizini kanadske granice, kad su policajci primijetili automobil i vozača koji su im bili dobro poznati s tjeralice. Na njihovu naredbu, Wilder je izišao iz vozila, široko se osmjehujući. Istodobno je posegnuo rukom u džep te, dok se policajci nisu ni snašli, otvorio vatru po njima. Narednik Leo Jellison teško je ranjen, a metak njegovog kolege zauvijek je zaustavio okrutno ubojičino srce. Tajnu o sudbini Elizabeth Kenyon ponio je sa sobom u grob – tijelo nesretne djevojke nikada nije pronađeno.
Piše: Lucija Kapural
