Ako obitelj smatrate oazom ljubavi, razumijevanja i bezrezervne podrške a djetinjstvo promatrate kroz prizmu nostalgije, “Malcolm u sredini”, serijal američkog autora Linwooda Boomera, možda vas je pomalo šokirao… Nakon što vas je do suza nasmijao. “Najbolja stvar u vezi djetinjstva je ta što ono s vremenom mora doći kraju”, riječi su koje, obraćajući se direktno kameri, izgovara glavni protagonist Malcolm Jetson.
U njegovoj obitelji, čiju svakodnevicu pratimo kroz sedam sezona, kaos je prirodno stanje stvari a članovi funkcioniraju po principu “rat sviju sa svima”. Pater familias Hal dobrodušan je ali financijski neodgovoran, nezreo i patološki neodlučan čovjek koji stalno mijenja hobije, obavlja slabo plaćen posao, sinovima ide “niz dlaku” a suprugu obožava barem onoliko koliko je se boji. Njegova “bolja” polovica Lois odrješita je poput generala, tvrdoglava kao mazga i verbalno agresivna, a njeni napori su uglavnom usmjereni na to da divlje sinove pokušava izvesti ako već ne na pravi a ono barem na put koji ne vodi u provaliju. Nakon što je najstarijeg sina Francisa, momka s bogatim vandalskim iskustvom, poslala u vojnu školu ne bi li se naučio pameti i disciplini, Malcolmu je pripalo nezavidno mjesto srednjeg sina obitelji. Pokušava sačuvati zdrav razum pored starijeg brata Reesea, čije šake rade dvaput brže od mozga, i mlađeg brata Deweya, manipulativnog derišta kojem je omiljena zabava guranje tvrdih predmeta u uši. Pravi problemi, međutim, počinju tek nakon što ga prebace u razred za talentirane učenike: IQ 165 za njega znači tek to da će ga okolina percipirati kao neprilagođenog štrebera, odnosno da će ga nasilnici naganjati po školskim hodnicima a djevojke izbjegavati kao kugu…
Televizijska kuća “Fox” kockala se u siječnju 2000. godine, kad je počela prikazivati ovaj serijal, budući da se radilo o tada atipičnom formatu komedije bez dosnimljenog smijeha publike i s likovima koji su se izravno obraćali gledateljima. Rizik se, međutim, višestruko isplatio. Sitcom je, zahvaljujući originalnim likovima i nepredvidivim zapletima, osvojio kako publiku tako i kritičare te je nagrađena s čak sedam “Emmyja” i jednako toliko nominacija za “Zlatni globus”.
Osim petnaestogodišnjeg Frankiea Muniza, koji je portretirao naslovnog junaka, serijal je u zvjezdanu orbitu lansirao četrdesetogodišnjeg Bryana Cranstona. Premda nije centralni protagonist, mnogi se slažu da je upravo Cranston duša serijala. Njegova priča o uspjehu uistinu je nekonvencionalna. Oboje roditelja bili su glumci, no nerealiziranih karijera: majka se odrekla karijere kako bi se posvetila odgoju troje djece, a očev talent nikada nije prepoznat, što ga je bacilo u ralje depresije. Frustriran, napustio je obitelj kad je Bryanu bilo jedanaest godina, nakon čega su on, brat, sestra i majka živjeli na samom rubu siromaštva. Uoči dječakova trinaestog rođendana, obitelj je izgubila dom zbog ovrhe, nakon čega je ovaj otišao živjeti kod bake. Ni gimnazijski dani nisu bili sretniji: školski nasilnici uzeli su ga na pik, a verbalno i fizičko zlostavljanje bili su dio njegove svakodnevice. Neku vrstu stabilnosti stekao je tek na studiju glume, no novi problemi uslijedili su nakon diplome, kad se s audicija redoviti vraćao s odbijenicama, strahujući da će doživjeti očevu sudbinu. S vremenom, počeo je dobivati manje uloge na televiziji, a onda mu se dogodio “Malcolm”… A ostalo je povijest.
Iz njegova bogatog opusa valja izdvojiti ulogu u “Na putu prema dolje”, serijalu koji, uz kultnu “Žicu” i “Obitelj Soprano”, stoji na samom vrhu televizijskog Parnasa. Remek-djelo autora Vincea Gilligana 2013. godine je ušlo u “Guinnesovu knjigu rekorda” kao kritičarski najbolje ocijenjen serijal svih vremena, a najveća zasluga za to pripada upravo Cranstonu, koji je briljirao u ulozi Waltera Whitea, (anti)junaka koji prelazi put od bojažljiva, teško bolesnog profesora kemije do nemilosrdnog narko-kralja.
Piše: Lucija Kapural
