Samuraji “naoružani” praznovjerjem do zuba!

Samuraji su danas jedan od sinonima za japansku kulturu. Oni su obilježili višestoljetnu japansku povijest. Unatoč tome što su službeno ukinuti u drugoj polovici 19. st. “sveprisutni su oko nas”, susrećemo ih u filmovima, stripovima, knjigama, video igricama. Želite li nešto više znati o ovom posebnom sloju japanskog društva, pročitajte članak koji slijedi.

Stvaranje šogunata

U prvoj fazi razvoja ovog posebnog vojnog sloja, koja je trajala od kraja 8. do kraja 12. stoljeća, oni su bili čuvari ne samo carske palače već i bogatih zemljoposjednika. U prijevodu sama riječ samuraj znači “onaj koji služi”. Situacija se mijenja krajem 12. st. kada dobivaju veći utjecaj nakon rata koji se vodio između dva klana. U njemu je samuraj Minamoto Yoshitsune, koji je bio vojskovođa svog klana Minamoto, izvojevao pobjedu nad klanom Taira. Bio je najveći samuraj svog vremena. Nakon te pobjede uspostavio je šogunat, što je značilo uspostavu vojne nasljedne vlasti. Konkretno nakon smrti šoguna njega bi naslijedio netko od njegovih srodnika, koji je morao biti iskusan vojskovođa. U tom trenutku postaju poseban vojni stalež kojega često uspoređuju s europskim vitezovima. Ostali samuraji su bili u službi nasljednih šoguna, kao i visokog plemstva te su živjeli na posjedima svojih gospodara zajedno s obiteljima.

Uvođenje stroge discipline


U tom ranom periodu se stvara kodeks Bushido, što označava “put ratnika”, odnosno podrazumijeva životnu filozofiju koju samuraj treba poštovati. Ta je filozofija podrazumijevala obavezu osvete gospodara, izbjegavanje nepotrebnih kontakata sa pripadnicima nižih klasa, ignoriranje boli, obavezu na seppuku i dr. Uglavnom samuraji su vodili discipliniran život u kojem su, između ostalog, morali paziti na prehranu zbog čega su jeli rižu, miso juhe, povrće, ribu, a od pića bilo im je dozvoljeno piti sake.

Mač kao duša samuraja

U drugoj polovici 15. st. dolazi do novih velikih sukoba među klanovima, kada samuraji dobivaju posebne povlastice. Sada samuraji dobivaju kao simbol svog staleža dva mača dugi i kratki, koji zajedno nose naziv daisho. Njihovi dugi mačevi imali su dužinu od 70 cm.  Mač je duša samuraja. Ukoliko bi se mačevi istrošili mijenjali su se, no u načelu su bili dugovječni i prenosili su se s generacije na generaciju. Kada je samuraj nižeg ranga ulazio u kuću samuraja višeg ranga, onda je ovaj koji ulazi davao svoje mačeve slugama da ih odnesu ili ih je stavljao na pod. Posebna je karakteristika samuraja bio i oklop koji se tijekom vremena razvijao i mijenjao. Samuraje karakterizira i specifičan brzi način borbe zbog kojega je trebalo i paziti na prehranu, kako bi mogli biti okretni za ratovanje. Ono što je manje poznato da su i žene mogle postati samuraji, ukoliko su zadovoljavale postavljenje uvjete.

Drastične promijene

Tijekom šogunata Tokugawa koji je započeo početkom 17. i trajao do druge polovice 19. stoljeća, nastupa razdoblje mira, što se odražava na samuraje i njihov način života. Oni se počinju baviti i drugim poslovima, neki počinju podučavati, drugi se bave umjetnošću i drugim poslovima. Tijekom vremena dolazi do financijskog slabljenja zbog čega samuraji sudjeluju u revoluciji koja je trajala od 1867. do 1868. Nakon te revoluciji ukinuti su veliki feudalni posjedi pa oni postaju vlasnici malih posjeda i uvršteni su u plemstvo, ali gube svoj poseban status. Ovom je revolucijom završilo razdoblje šogunata, nakon čega dolazi do velikih promjena u Japanu. Stvara se čvrsta središnja vlast koja počinje provoditi brojne političke, vojne i ekonomske reforme te od feudalne zemlje Japan ulazi u fazu industrijalizacije. U skladu s tim reformama car je samuraje zamijenio vojskom zapadnjačkog tipa. Vrlo brzo prekinut će se razdoblje mira i Japan će ući u sasvim novu imperijalističku fazu svoje povijesti, u kojoj kreće u osvajanja, ali na jedan novi način koji isključuje tradicionalne principe ratovanja.

Praznovjerni samuraji

Bili su vrlo praznovjerni i prakticirali su određene rituale kako bi odagnali zlo i stvorili pozitivnom energijom obojeno okruženje u određenoj situaciji. Vjerovali su u dobre i zle duhove, pa su se molili svojim precima za za pomoć u kriznim situacijama. Bili su skloni upotrebi raznih “čarolija” kako bi se zaštitili. Kako je netko rekao: “bili su naoružani čarolijom do zuba”. Samuraj je bio usklađen s pet osnovnih elemenata. Upravo su ti elementi određivali koju će boju koristi za bojenje svog lica, konja i zuba prije odlaska u rat. Prije kretanja u rat sve je moralo biti točno isplanirano. Samuraj je morao krenuti u ispravnom smjeru,  točno određenog dana, u točno određeno vrijeme, izgovarajući pri tome odgovarajuću čaroliju. Samuraji su bili “oboružani” talismanima, gravurama na oružju. Bili su skloni proricanju iz dima i brojnim drugim ritualima, kako bi si osigurali pobjedu u borbi. Na kacigama koje su štitile glavu i zatiljak imali su otvor kako bi u slučaju smrti njihova dušla mogla napustiti tijelo. Zašto su to činili? Jednostavno zato što su ratovi samuraja bili toliko krvati da borba nije završavala sa smrću već su drugi samuraji – pobjednici obezglavljivali poražene i mrtve samuraje, rezali im uši, nosove… Zbog toga su nastojali da prije toga njihova duša napusti tijelo. Njihovi su učenici, koji bi se počeli školovati za samuraje u 10 godini, od ranih dana prisustvovali krvavim prizorima kako bi se od malena naučili na “miris” krvi i iznutrica. Na taj način su ih pripremali za odraslu dob kada su se morali suočavati s mračnim stvarima, a koje su biti prisiljeni raditi za svoje gospodare.

Iako je vrijeme samuraja odavno prošlo, sklonost čarolijama i praznovjerje obilježava i današnji Japan pa će tako suvremeni Japanci nastojati odabrati najbolje datume za rađanje svoje djece, pažljivo će birati imena, prisustvovat će različitim ceremonijama kako bi u svoj život privukli sreću, a i sami će imati svoje rituale, kojima će prizivati pozitivnu energiju k sebi i u svoj dom. Upravo je na taj način duh starog Japana prisutan i u današnjem svijetu.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari