Samoborski fašnik kroz povijest

Samoborski fašnik jedna je od najstarijih pokladnih svečanosti u Hrvatskoj. Slavi se od početka devetnaestog stoljeća, a u Samoborskom muzeju čuva se zapisnik sa sjednice oćinskog vijeća iz 1828. godine, gdje neki lokalni gostioničar traži da mu se iznajmi dvorana za fašnički bal, s napomenom da je istu već koristio godinu dana ranije. To je prvi pisani dokument o samoborskom fašniku, a velika je vjerojatnost da su se poklade održavale i puno ranije.

Povijest fašničkih svetkovina u Samoboru kao značajnu godinu bilježi 1876., kad je “Odbor za karnevalski ophod” od vlasti zatražio dopuštenje za procesiju gradskim ulicama. Dopis u kojem se to moli izričito navodi kako je riječ o “fašničkoj promenadi koja neće biti usmjerena protiv vlasti”. Tih je godina, naime, samoborski fašnik organizirao Josip Kompare, čije su šale često bile politički obojane. U maskirane povorke uveo je tzv. “alegorijska kola”, koja su predstavljala oštar društveni komentare. Kompare je bio veliki šaljivac pa je na vlastiti nadgrobni spomenik dao uklesati riječi koje najbolje odražavaju karnevalski duh: “Gutn’o mnoge šale zrno”.

Početkom dvadesetog stoljeća, fašnička ceremonija doživjela je velike promjene. Godine 1906. uvodi se funkcija Princa Fašnika, nesretnika koji se na pokladni utorak, pod palicom fašničkog suca, osuđuje na lomaču (srećom, u vatri ne završava živa osoba već krpeni lutak!). Ovaj lik donio je promjene i na ceremoniji otvaranja fašnika. Od 1906. do suvremenih karnevala, princ “preuzima vlast” u slobodnoj Fašničkoj republici, u pravilu od gradonačelnika, te objavljuje “proglas”. Osim njega, pučanstvo zabavljaju ostali fašnički likovi, princeza Sraka i Fiškal. Poronji neuspješno pokušava obraniti princa.

Od samih početaka, u samoborskom kraju se na pokladni utorak priređuje svečani ručak, najčešće purica s mlincima, koji se obilno zalijeva vinom. Kao desert se, dakako, poslužuju krafne, koje lokalni živalj naziva “krafli”. Šale, intrige i “špelancije” također su oduvijek bili dijelom fašničke tradicije grada. Primjerice, nekoć je bio raširen običaj staviti slamnatu lutku u dvorište djevojke kojoj se hjelo “zapapriti” – lutka je, naime, bila znak da u njenu kuću “zalaze muškarci”. Plašeći se za ugled svojih kćeri, mnoge obitelji znale su probdjeti noć kako bi uklonile neželjene ukrase.


Godine 1904. fašnik je dobio svoje službeno glasilo, list “Sraku”. Pod motom “Sraka ima dugi rep i pisano perje”, donosio je satirični prikaz tog vremena te služio kao barometar društveno-političkih prilika.

Za Drugoga svjetskog rata, fašnik je bio ukinut, da bi se tek 1965. godine vratio u punom sjaju. Danas se održava pod geslom “Metni masku, bil buš lepši!”, a fašnički simboli – Sraka, Princ Fašnik, Sudac i Fiškal – iz godine u godinu uveseljavaju brojne posjetitelje. Uz to, održava se izbor za najljepšu masku, a pripreme za nastup na fašniku kod onih nadobudnih traju mjesecima. Kako bi Samoborci rekli, “Bedaki noriju saki dan, a pametni samo na fašnik”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari