Sami svoji majstori: Masturbacija od paleolitika do viktorijanskog doba

Masturbacija je iznimno popularan oblik komunikacije čovjeka sa samim sobom – statistike pokazuju da čak 95 posto muškaraca i 79 posto žena olakšava dušu ovom zabavnom aktivnošću! Vrlo je vjerojatno da su se ljudi samozadovoljavali – oduvijek. U nedostatku kina, video-igrica i ženke koju bi toljagom odalamio po glavi i dovukao u spilju, logično je pretpostaviti da je pračovjek vrijeme kratio igrajući se sam sa sobom. Ni pražene nisu dangubile: najstarije pronađeno seksualno pomagalo datira iz – paleolitika! Barem se tako vjeruje, budući da je teško pronaći drugu potencijalnu svrhu kostiju i štapova oblikovanih poput muškog uda.

Drevni Egipćani vjerovali su da je Oziris stvorio svijet kroz božanski čin masturbacije, pa je javno samozadovoljavanje u jednom periodu bilo dijelom religijskih rituala. Čak su i faraoni znali posegnuti u vlastite “gaćice” za vrijeme ceremonije ustoličenja na prijestolje, a u grobnicama egipatskih vladarica pronađeni su umjetni penisi. Antički Grci su interakciju spolnog organa i ruke nazivali “thrypsis”, što bi značilo “trljanje”. Na nju su u načelu gledali blangonaklono, ali su – pravilno – zaključili kako nije kompatibilna sa sportskim izazovima. Jedan od trenera na drevnim Olimpijskim igrama domislio se inventivnom rješenju: atletičarima je podijelio olovne nakurnjake, čija je zadaća bila spriječiti erekciju u postizanju vrhunskih sportskih rezultata. Grčke dame ovakvih problema nisu imale: do mile su volje su mogle koristiti seksualna pomagala zvana “olisbos”, drvene pimpeke koje su premazivale maslinovim uljem (u grčkoj drami iz trećeg stoljeća prije Krista spominje se stanoviti Cerdon, drvorezac koji je proizvodio najljepše umjetne udove). Kad bi se pak stanovnik drevnog Rima zabavljao “pod poplunom”, zvalo se to “masturatus”. Vjerovalo se da je Merkur, rimska inačica grčkoga glasnika bogova Hermesa, izumio ovu igru, pa je ovaj katkad prikazivan u faličkom obliku. U Indiji je masturbacija također povezivana s religijom, a Krišna je bio zaštitnik svetog čina poznatog kao “haturus”, što bi se moglo prevesti kao “manualni orgazam”.

Osim u umjetnosti, talijanski renesansni duh prednjačio je u proizvodnji maštovitih seksualnih naprava. Lažne udove Talijani i danas nazivaju “passatiempo”, što ukazuje na njihovu primarnu funkciju kraćenja vremena. Mnoge od tih igrački bile su napravljene od neobičnih materijala, poput baršuna ili stakla, a u najsofisticiranije modele bili su ugrađeni baloni s vrućim mlijekom, koji su simulirali ejakulaciju.

Nisu, međutim, sve kulture blagonaklono gledale na ovu radnju. Židovi su je, u davnoj prošlosti, kažnjavali smrću, a kršćani su, kao antimasturbacijski argument, navodili strašnu priču o Onanu. Taj se nesretni mladić spominje u “Knjizi postanka”, a priča ide otprilike ovako: tradicija mu je nalagala da oplodi suprugu pokojnog brata, a ovaj se gorljivo prihvatio te odgovorne dužnosti. Onako mlad i neiskusan, napravio je kardinalnu grešku te, umjesto u šogoricu, sjeme ispustio na zemlju (stručni termin za ovakvo rasipništvo: coitus interruptus), za što je, dakako, bio primjereno kažnjen. Bog ga je, naime, zgromio na licu mjesta. Bio je to jasan i nepobitan dokaz da Jahve ne voli drkadžije. U sjećanje na ovaj krimen, autoerotske radnje nazivaju se i onanijom, premda, tehnički gledano, Onan uopće nije onanirao. Sljedeći argument protiv ove đavolje rabote temelji se na vjerovanju da je ejakulat živo biće koje posjeduje – dušu. Iz te premise slijedi logična jednadžba: masturbacija=abortus. Ova teorija bila je popularna sve do 19. stoljeća, a čini se da i u novije vrijeme dobiva pokojeg sljedbenika!

U viktorijansko doba, protiv te nedolične napasti dame i gospoda borili su se dijetom. Smatralo se da nakon ljute, začinjene hrane ruka sama vrluda put gaćica, pa se kao idealan obrok za povratak na stazu čednosti preporučivala blaga, pomalo bljutava hrana. Za okorjele masturbatore, postojale su oštrije mjere: srebrna žica kroz penis za dečke, ugjična kiselina na klitoris za cure. Mnogobrojne varijacije pojaseva nevinosti također su bile u modi u sezoni proljeće/ljeto 1978. Medicinski spisi iz tog doba svjedoče o slučaju mladića čiji je penis odstranjen kirurškim putem – na njegov vlastiti zahtjev! Dečko je, pretpostavljamo, vjerovao da je bolje bez penisa u kraljevstvo nebesko nego masturbirajući ravno u pakao!

Piše: Lucija Kapural

Komentari