Fraza “Bunga Bunga” možda će vas asocirati na nestašne zabave nekadašnjega talijanskog premijera Silvija Berlusconija. U posve drugačijem smislu, koristili su je pripadnici tzv. “Grupe Bloomsbury”, umjetnici i znanstvenici koji su se između 1903. i 1930. godine okupljali oko Virginije Woolf u londonskoj četvrti Bloomsbury. Radilo se o ekipi iz viših društvenih slojeva, kojoj zbijanje šala s običnim smrtnicima nije bilo nepoznanica. U tome je prednjačio spisateljičin bliski prijatelj William Horace de Vere Cole, ekscentrični barun.
Njegova najosmišljenija podvala odvila se 1910. godine, uz zdušni poticaj posh društvanca iz Bloomsburyja. Neslani šaljivci poslali su telegram “HMS Dreadnoughtu”, brodu Britanske kraljevske ratne mornarice koji je bio usidren u Portland Harbouru u Dorsetu. U njemu je, crno na bijelom – i s lažnim potpisom britanskog Ministarska vanjskih poslova – stajalo da se posada treba pripremiti za “skorašnji posjet skupine abesinijskih prinčeva”.
Nitko od nadležnih nije provjeravao autentičnost telegrama, pa su se dan kasnije na brodu pojavila šestorica maskiranih članova “Grupe Bloomsbury”. Njihove krinke namjerno su bile amaterske – četvorica su na glave nataknula turbane visoke pola metra, a podno usana su im se kočile dugačke, čupave brade. Dvojica su pak glumila prevoditelje. Unatoč svojoj pojavnosti, “prinčevi” su primljeni s najvišim počastima i povedeni na 45-minutno razgledavanje plovila. Časnici su im s ponosom pokazivali uređaje za komunikaciju, topove i torpeda, a gosti su, tobože zadivljeni, mrmljali na svome nerazumljivom jeziku, koji se više-manje sastojao od ponavljanja izmišljene fraze “Bunga Bunga”.
Kad je kolovođa Horace de Vere Cole urbi et orbi obznanio da je sve bila “šala mala”, pripadnici Admiraliteta bili su bijesni i, dakako, posramljeni. Inzistirali su na kaznenom progonu šaljivaca no to se, budući da ovi nisu prekršili niti jedan zakon, pokazalo nemogućom misijom. Da stvar bude gora, javnost se narednih mjeseci nemilosrdno sprdala s namagarčenim mornarima – kad bi hodali ulicama, za njima su dobacivali riječi “Bunga Bunga”!
Piše: Lucija Kapural
