Sadistička i ponižavajuća “zabava” iz razdoblja Velike depresije: Gladni i očajni ljudi plesali su dok im noge ne bi prokrvarile, ne bi li se domogli novčane nagrade!

Zašto je Henry Ford ožalošćenu mladom čovjeku dao epruvetu u ruku i poslao ga da dežura kraj uzglavlja umirućeg oca? Kada su Amerikanci i Amerikanke iz financijskog gliba pokušali isplivati plešući? Gdje je održan najduži pogreb svih vremena? Uživajte u zanimljivostima iz povijesti koje smo za vas odabrali!

1. Thomas Alva Edison (1847. – 1931.), čovjek koji je tijekom karijere prijavio više od tisuću patenata, umro je od komplikacija uzrokovanih dijabetesom. Izumiteljev posljednji dah sačuvan je u epruveti, na neobičan i pomalo morbidan zahtjev njegova bliskog prijatelja Henryja Forda. Čuveni proizvoač automobila, Edisonov dugogodišnji prijatelj, nagovorio je, naime, izumiteljeva sina Charlesa da dežura uz očevo uzglavlje s epruvetom u ruci, kako bi zarobio zadnji dah jednog od najpametnijih ljudi u povijesti. Ta epruveta danas se čuva u Fordovom muzeju.

2. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća, u vrijeme dok je vršio funkciju predsjednika Sjedinjenih Američkih Država, Jimmy Carter odnio je omiljenu jaknu na kemijsko čišćenje… Smetnuvši s uma da se u njenom džepu nalazi tajna šifra za lansiranje nuklearnih projektila! Premda ova priča nikada nije dobila službenu potvrdu, riječ je o javnoj tajni u washingtonskim krugovima.

3. U ranim danima američke poštanske službe, kad još nije bilo nikakve regulacije, ljudi su na ovaj način – kako bi uštedjeli – slali uistinu raznovrsne stvari… Pa i živa bića! Osmomjesečni dječačić po imenu James Beagle bio je prvi kojem je pripala “čast” da bude poslan poštom. Roditelji, Jesse i Mathilda Beagle iz Ohija, poslali su ga baki na selo, za što su platili samo 15 centa. “Paket” je, srećom, na odredište stigao “neoštećen”. Godine 1915. pošiljke ovakvog tipa stavljene su izvan zakona.

4. U nesigurnim vremenima Velike gospodarske krize (1929. – 1933.), diljem Amerike održavana su uistinu bizarna plesna natjecanja. U mnogočemu, podsjećala su na gladijatorske predstave: sudionici, mahom ljudi na rubu gladi i očaja, pristajali su satima skakutati za zabavu sadistički nastrojene publike (na slici!). Pobjednike plesnog maratona čekala je izdašna novčana nagrada, no do nje se valjalo probiti kroz krvave žuljeve, nesvjestice i brojne ostale zdravstvene tegobe.


5. Samo živi smiju biti nominirani za Nobelovu nagradu. Unatoč tom pravilu, švedski pjesnik Erik Axel Karlfeldt te njegov zemljak Dag Hammarskjöld, diplomat i ekonomist, posthumno su nagrađeni (prvi za književnost 1931. a drugi za mir 1961.), budući da su umrli u razdoblju između nominacije i proglašenja dobitnika.

6. Pogrebna povorka kineskog generala Yi Chuna putovala je od Pekinga do Kashgar Sinklanga, prevalivši razdaljinu od gotovo četiri tisuće kilometara. Pogreb je trajao točno godinu dana: od 1. lipnja 1912. do 1. lipnja 1913.

7. Slučajevi masovne histerije obilno su dokumentirani kroz povijest, no onaj koji se odigrao u petnaestom stoljeću u Njemačkoj, u jednom samostanu, uistinu je jeziv i začudan. Ničim izazvane, časne sestre počele su gristi jedna drugu. Ako je vjerovati zapisima, mahnito ponašanje se, poput šumskog požara, počelo širiti od samostana do samostana, zahvativši u konačnici čitavu zemlju.

Piše: Lucija Kapural

Komentari