Rušenje Abraham Lincolna s trona pozitivca!

Sve je promjenjivo pa i povijest. Povjesničari neprestano otkrivaju nove dijelove slagalice, koje nakon skupljene kritične količine nedostajućih dijelova daju novu sliku povijesti. Takav je slučaj i s ulogom Abrahama Lincolna u Američkom građanskom ratu. Iako je ropstvo bilo predmetom spora, ono samo po sebi nije dovelo rata već je do rata dovela težnja za preuzimanjem političke moći. Zahvaljujući ogromnom bogatstvu koje je zgrtano na račun robova proizašla je i korupcija koja je južnjačkim političarima omogućila da najaktivnije sudjeluju u krojenju nacionalne politike. Pravi razlozi rata zapravo leže u preuzimanju političke moći, u kojoj su robovi bili “sredstvo” za daljnji eksponencijalni razvoj američkog gospodarstva, ali ne više samo onog južnog. Zanima li Vas ova tematika, zavirite u ovaj članak koji Vam danas donosimo.

Ideja kolonizacije i afrička Liberija

Politička karijera Abrahama Lincolna, inače odvjetnika po struci počela je u 40-godinama 19. st. Godine 1846. uspio je ući u Kongres, gdje je počeo iznositi svoje prijedloge za kolonizaciju robova, konkretno u razdoblju između 1852. i 1854. U svojim je govorima isticao da će oslobođeni robovi biti vraćeni u Liberiju, afričku državu, koju je u prvim desetljećima 19. st.  osnovalo Američko društvo za kolonizaciju. Ova Linkolnova potpora kolonizaciji izazvala je bijes među pravim abolicionistima i Afroamerikancima.  Prema toj zamisli većina se afroameričkog stanovništva trebala nakon oslobađanja vratiti na svoj kontinent ili eventualno otići na područje Srednje ili Južne Amerike.

Sve za Uniju


Godine 1856. Lincoln postaje član Republikanske stranke, a samo četiri godine kasnije se kandidira za predsjednika kao republikanski kandidat. On se deklarativno u svojoj predsjedničkoj kampanji zalagao protiv ropstva, a kada je u utrci za predsjednika izvojevao pobjedu, došlo je do nemira na Jugu jer su se južnjaci s pravom bojali ukidanja ropstva. Naime, gospodarstvo juga se zasnivalo na robovskoj radnoj snazi zbog čega su južnjaci bili svjesni što je “sve na kocki” ukoliko sjevernjaci u budućem ratu pobjede. Upravo je iz tih razloga došlo do odcjepljenja jedanaest južnih država od Unije, koje su osnovale Konfederaciju. Lincoln je po svaku cijenu želio sačuvati Uniju i ojačati njenu snagu na razini cjelovitog državnog teritorija. Godine 1862. izdan je preliminaran proglas o emancipaciji odnosno ukidanju ropstva, koji je dobio službeni oblik već u siječnju 1863. Ono što je javnosti malo poznato o ovom slavljenom i idealiziranom američkom predsjedniku je da je imao sasvim oprečno mišljenje o ropstvu. U jednom od sačuvanih pisama iz njegove dokumentacije zabilježio je iduće: “Kada bih mogao spasiti Uniju bez oslobađanja robova, učinio bih to…. Ono što činim s ropstvom i obojenom rasom, činim jer vjerujem da pomaže spašavanju Unije. Lincoln je oslobodio robove ne zato što je smatrao da je to ispravno već zato što je smatrao da je to pragmatično za Sjever u tom trenutku.

Rekla-kazala abolicionist

Lincoln nije bio abolicionist, odnosno osoba koja je smatrala da ropstvo treba ukinuti i oslobođene robove pretvoriti u ravnopravne članove društva. On dapače nije smatrao da obojeni ljudi trebaju imati ista prava kao i bijelci. Njegovi stavovi su vrlo jasni po tom pitanju i vidljivi iz niza rasprava, koje je vodio tijekom članstva u republikanskoj stranci, primjerice, onom iz 1858. godine, a koja je vođena s jednim od njegovih najžešćih protivnika Stephanom Douglasom, koji ga je potpuno nepravedno optužio da se zalaže za crnačku ravnopravnost. Naime, 18. runa 1858. u Charlestonu u Illinosu, Lincoln je izjavio da nije suglasan s uspostavom ravnopravnosti između bijele i crne rase. Dodao je da se protivi tome da crnci imaju pravo glasa, njihovom sudjelovanju u poroti, obnašanju dužnosti i stupanju u brak s bijelcima. Ipak je mislio da trebaju imati bolji položaj u društvu u odnosu na dosadašnji, ali ne i jednak. Tijekom rata proglasio je izvanredno stanje i gotovo je sve ovlasti stavio pod svoju kontrolu. Godine 1864. za zapovjednika vojnih snaga Unije imenovao je Ulyssesa S. Granta koji se pokazao odličnim odabirom.

Ograničeno građansko pravo, ali samo za crnačke vojnike

Godine 1864. ponovno se kandidirao za predsjednika i dobio drugi predsjednički mandat. Već iduće godine došlo je do predaje generala Konfederacije Roberta E. Leeya. Zanimljivo je da je on kao zapovjednik snaga Konfederacije izjavio : “Ropstvo je kao institucija moralno i političko zlo”. Upravo njegova izjava pokazuje koliko stvari nisu ni crne ni bijele već prilično sive. U svom zadnjem govoru kojega je održao 11. travnja 1865. opet su na vidjelo isplivali njegovi stavovi prema Afroamerikancima, ovaj puta je nešto ublažio svoj stav prema zabrani glasovanja crnačkoj populaciji te je došao na ideju dodjele ograničenog glasačkog prava. To su pravo trebali imati samo oni Afroamerikanci koji su sudjelovali u ratu na strani Unije. Rat je trajao više od četiri godine i odnio je 600.000 života. Nekoliko dana nakon završetka rata, Lincolna je ubio pristaša Konfederacije, John Wilkes Booth,  dok je prisustvovao kazališnoj predstavi u Fordovu kazalištu u Washingtonu.

“Bolesni od slobode”

Robovi su se nakon oslobođenja našli, koliko god to suludo zvuči, u gorem položaju negoli su bili prije toga. Nisu imali hranu, stan i odjeću sve ono što im je bilo osigurano kod robovlasnika. Nova vlada se nije pobrinula za rješavanje njihova pitanja, najvećim dijelom su iskorišteni kao jeftina radna snaga koja je sada pomogla ekonomiji Sjevera. Smatra se da je nakon oslobođenja više stotina tisuća robova umrlo od bolesti, pothranjenosti i siromaštva jer nije bilo osmišljena nikakva politika njihova zbrinjavanja i pomoći. U tom smislu možemo svima zainteresiranima za ovu tematiku preporučiti knjigu profesora povijesti i američkih studija, Jima Downsa na fakultetu u Connecticutu,  pod nazivom Sick from Freedom: African-American Illness and Suffering during the Civil War and Reconstruction (“Bolesni od slobode: Patnje Afroamerikanaca tijekom Građanskog rata i obnove).

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari