Ruka ruku mije: Nepotizam i korupcija na egipatski način

Fotografija: YouTube screenshot

Zbog mirotvornih akcija u Palestini, egipatski predsjednik Mohamed Anwar Al Sadat (1918. – 1981.) bio je trn u oku arapskih ultranacionalista. Čovjek koji je – za trud oko uspostavljanja mira između Arapa i Židova – 1978. dobio Nobelovu nagradu za mir tri godine kasnije skončao je na nelijep način.

Dana 6. listopada 1981., dok je nazočio vojnoj paradi u Kairu, državnik je ubijen u atentatu islamskih integralista. Predvođeni poručnikom Khalidom Islamboulijem, atentatori su na tribine bacili granate a potom zapucali. Osim Sadata, ubijena su jedanaestorica muškaraca, uključujući kubanskog ambasadora, koptskog biskupa i omanskog generala. Među dvadeset osmero ranjenika bio je i egipatski potpredsjednik Hosni Mubarak (1928. – 2020.). Nedugo nakon što je Islambouli osuđen na smrt, Mubarak je preuzeo vlast u Egiptu.

Ovaj zrakoplovni časnik, koji se istaknuo se u ratu protiv Izraela u listopadu 1973. godine te sudjelovao u egipatsko–izraelskim pregovorima u Camp Davidu 1978., nastavio je mirovnu politiku svojega prethodnika, ali je zahladio odnose s Izraelom nakon izraelske invazije na Libanon 1982. Popravio je odnose s arapskim državama te 1989. vratio Egipat u Arapsku ligu. Održavao je bliske odnose sa Sjedinjenim Američkim Državama te imao važnu posredničku ulogu u sklapanju sporazuma između Izraela i PLO-a 1993. godine.

Unatoč brojnim postignućima, za njegove vladavine nepotizam i korupcija razmahali su se do neslućenih razmjera. Sinove, Alaau i Gamala, ubacio je na vodeće položaje, kako u politici tako u poduzetništvu. Potonji je čak imenovan zamjenikom glavnog tajnika u vladajućoj stranci NDP-u te je vodio stranački politički odbor. Uz to, obojica su djelovali kao Mubarakovi ljudi za veze u političkom svijetu. Pritom su, kako ocu tako i sebi, priskrbili pozamašan imetak.

Jedan od Mubarakovih lukavih poteza bio je ulazak gospodarstvenika u parlment. To je dovelo do stapanja politike i gospodarstva, što je diktatoru omogućilo da se lakše bavi poduzetništvom. Istodobno, vodeći gospodarstvenici dobivali su pogodnosti na temelju političkog utjecaja što je, po sistemu “ruka ruku mije”, Mubaraku omogućivalo dobivanje brojnih protuusluga.


Kako bi si osigurao pogodnosti u poduzetništvu, koristio se brojnim trikovima. Stranci koji su investirali u Egipat morali su imati lokalnog partnera koji je posjedovao dijelove poduzeća. Pogađate, članovi Mubarakove obitelji bili su vrlo pogodni partneri mnogim investitorima!

S neistomišljenicima se, poput većine diktatora, nemilosrdno obračunavao. Primjerice, nakon što ga je student prava Kareem Amer 2005. uvrijedio u svome blogu, nesretni momak dobio je tri godine odmora na državnim jaslama. Po izlasku na slobodu, preselio se u norveški grad Bergen, gdje je zatražio politički azil te, s vremenom, dobio norveško državljanstvo.

Unatoč spomenutim grijesima, Mubarak je dužnost predsjednika vršio u četiri mandata. S vlasti je odstupio 2011. godine, nakon višemjesečnih prosvjeda u Kairu i mnogim drugim egipatskim gradovima. Sudilo mu se zbog ubojstava prosvjednika koji su se sukobili s policijom, korupcije i zloporabe ovlasti te je u lipnju 2012. osuđen na doživotni zatvor.

Pravda ga, međutim, nije stigla. Nakon vojnog puča u srpnju 2013. godine, sudski postupak protiv njega obustavljen, a u kolovozu 2013. pušten je iz zatvora.

Piše: Lucija Kapural

Komentari