Tragična životna priča Rose Kennedy ili lobotomijom protiv sramote!

Izvor: Amazon

Rose Marie “Rosemary” Kennedy treće je od devetero djece slavne obitelji Kennedy. Ona je najpoznatija kao sestra predsjednika John F. Kennedyja i senator Roberta F. i Teda Kennedyja. Na gotovo svim dostupnim obiteljskim fotografijama prepoznat ćete ju kao lijepu mladu ženu koja se smije, osmijehom filmske zvijezde. No život joj je bio daleko od smijeha. Negdje ćete pročitati da je bila mentalno potkapacitirana, da ne kažemo nešto gore, a negdje da je bila psihički bolesna, pa krenimo provjeriti što je od toga istina.

Problematičan porod 

Rose je rođena u vrijeme kada je Prvi svjetski rat bio u svojoj završnoj fazi, a epidemija španjolske gripe išla je polagano, ali sigurno prema svom vrhuncu. Dana 13. rujna 1918. njezina majka Rose Fitzgerald Kennedy je kod kuće u trudovima čekala liječnika koji nije bio dostupan zbog epidemije, a na raspolaganju joj je bila medicinska sestra koja nije željela bez liječnika poroditi dijete, iako je za to bila obučena. Kada je dijete bilo u porođajnom kanalu, a liječnika nije bilo na vidiku, medicinska je sestra nasilno zaustavila porod zbog čega je dijete ostalo bez dovoljno kisika na puna dva sata. Nakon što je liječnik došao i porod je konačnio dovršen dijete je proglašeno zdravim, no vrlo brzo se pokazalo da tome nije tako. Rose je napredovala i razvijala se se znatno sporije od očekivanja. Njezini su roditelji do nje imali već dvoje djece, pa su mogli napraviti usporedbe i otprilike znati što je normalno, a što nije. Što je Rose bila starija to su problemi bili vidljiviji, a što je bilo neoprostivo u kompetitivnoj obitelji kao što su bili Kennedyjevi.

Rose je u sredini na majčinom krilu. Izvor: John F. Kennedy Presidential Library and Museum, Boston

Odlazak u institucije

Nakon razgovora sa stručnjacima roditelji su se odluči sami nositi sa svojim problemima, što je bila dobra odluka i dijete je napredovalo u granicama svojih mogućnosti, koje se nisu poklapale s očekivanjima roditelja. Ipak s vremenom kako je obitelj rasla Rose je postala samo jedna od mnogobrojne djece koja su tražila brigu. Njezinoj je majci to postalo previse, brak još nije bio sjajan jer ju je muž neprestano varao, pa je jedno vrijeme i napustila supruga Joseph P. Kennedyja. Zbog majčine iscrpljenosti brojnim obavezama Rose je u jedanaestoj godini završila u internatu. Bilo je to početak dugog i iscrpljujućeg putovanja po raznim institucijama različitih predznaka. Ne treba smetnuti s uma da je vrijeme između dva svjetska rata bilo vrijeme u kojem se na poteškoće kako tjelesne tako i umne gledalo s negodovanjem i osudom. Ljudi su zbog osude okoline bili skloni stvari stavljati jednostavno pod tepih. Kennedyjevi su bili izrazito religiozna obitelj te im je mišljenje crkve bilo vrlo važno, a crkva u ono vrijeme nije željela davati sakramente djeci s bilo kakvim invaliditetom zbog čega su kćerkino stanje doživljavali kao težak teret.


Najviše djevojčica je Rose. Izvor: John F. Kennedy Presidential Library and Museum, Boston

Od internata do internata

Kako Rosie nije bila dijete bez imena u raznim je internatima imala posebne učitelje, koji su s njom podosta radili, no nažalost nigdje se nije predugo zadržala, što je bilo stresno za jednu tinejdžericu. Zašto su se odlučili na taj potez stalnog mijenjanja ustanova teško je reći. Možda su na taj način željeli iscrpiti sve mogućnosti i biti čiste savjeti sami pred sobom, a možda su tako željeli spriječiti da informacije o njihovom djetetu izađu u javnost. Unatoč svim tim problemima Rose je pratila obitelj na razna primanja i događanja. Prije svakog događaja bi se posebno pripremala kako bi ostavila dobar dojam, normalne djevojke. Tako je primjerice kada je njezin otac dobio posao veleposlanika u Velikoj Britaniji predstavljena, zajedno s obitelji, kralju Georgu VI. i kraljici Elizabeti. U Velikoj je Britaniji pohađala samostansku školu koja je radila po Montessori metodi, koja je tada bio još u povojima. Na nju je ova škola imala odličan učinak. No onda se dogodio neočekivani obrat i obitelj se počekom Drugog svjetskog rata morala vratiti u SAD. Ovaj je povratak doveo do velikih promjena. Rose je, navodno, dolazak u SAD-e proživjela lose, postala je buntovna, a iz jedne od samostanskih ustanova počela je noću bježati, što je izazvalo zabrinutost obitelji.

Izvor: Vintage News Daily

Lobotomija bez znanja majke

Jesu li njezini ispadi bili toliko zabrinjavajući da se otac odlučio na lobotomiju nije poznato. No činjenica je da je on lobotomiju dogovori bez pristanka svoje žene 1941. godine. Nažalost postupak je bio neuspješan, a ona je mentalno nakon njega došla u stadij djeteta starog dvije godine, a nije vise mogla ni hodati ni govoriti, i bila je inkontinentna. Danas je lobotomija uvelike zamijenjena lijekovima i smatra se barbarskom metodom. Ipak unatoč tome ovaj se postupak i dalje provodi u nekoliko zemalja, pa i onih razvijenih poput SAD-a i Velike Britanije. Sada je postupak sofisticiraniji, a naziva se NMD, ili neurokirurgija za mentalne poremećaje. Ovaj se postupak primjenjuje “samo” u slučajevima teške depresije i naročito teškog opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Otac ju je nedugo nakon neuspjeha lobotomije stavio u ustanovu St. Colette u Jeffersonu u Wisconsinu, gdje joj je sagradio poseban objekt u kojem su se o njoj brinule časne sestre zajedno s vanjskim suradnicima.

Knjiga o Rose 

Njezina je sudbina bila dugo nepoznata javnosti, no krajem 80-im prošlog stoljeća se saznalo što se s Rose dogodilo. Rose je umrla u svojoj 86-oj godini 2005. godine. Autorica knjige o Rose (The Hidden Kennedy Daughter), Kate Clifford Larson zaključila je da je Rose vjerojatno imala niži kvocijent inteligencije zbog problematičnog poroda, kao i da su u vrijeme puberteta na površinu izbili mentalni problem koji su se manifestirali i stanjem depresije. Zapravo može se reći da je njeno stanje bilo kombinacija i potkapacitiranosti i svojevrsnih mentalnih oboljenja od kojih su potonja možda bila posljedica neskada između mogućnosti i onoga što se od Rose očekivalo. Kate Larson je u pisanju knjige imala sreću što je dobar dio korespodencije i obiteljske dokumentacije postao dostupan javnosti u godini kada je odlučila pisati knjigu o ovoj “najnevidljivijoj osobi” u obitelji Kennedy .

Stav Kennedyjevih treba staviti u kontekst onog vremena, kada su obitelji oboljelih dobivale status stigmatiziranih osoba. Činjenica je da su Rose svi smatrali obiteljskom sramotom, i da su kao obitelj nastojali u tim danima suzbiti redove i prilagoditi se očekivanjima javnosti. Kada se kasnije “puls javnosti” promijenio, nastojali su biti politički korektni  te su tako u skladu s novim očekivanjima nastojali zakonski popraviti položaj osoba s istim ili sličnim problemima kao i Rose.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari