Rogati kanibal: Ima li mit o čudovišnom Minotauru povijesnu jezgru?

Ilustracija: Youtube screenshot

Grčki mitovi prepuni su hibridnih čudovišta, poput planinskih demona kentaura (napola ljudi, napola konji), vječno pijanih Dionizovih pratilaca satira (spodobe s ljudskim likom te rogovima i kopitima jarca), zastrašujuće ružnih harpija (zle vještice u liku ptičurina sa ženskim glavama), agresivne troglave nemani Himere (križanci zmaja, lava i koze), ubojitih gorgona (smrtnik koji bi pogledao ove nakazne starice sa zmijama umjesto kose od straha bi se skamenio) ili pak hekatonhira, odvratnih divova s pedeset glava i stotinu ruku.

U panteonu mitoloških monstruma istaknuto mjesto pripada Minotauru, plodu zoofilskih strasti svoje majčice Pasifaje. Ova nesretnica, žena kretskog kralja Minosa, zakonitom je bračnom drugu nabila rogove s jednim – bikom! U njenu obranu, valja reći da se radilo o svetom biku, posvećenom gospodaru mora Posejdonu. Plod zabranjene ljubavi bio je Minotaur, divovska nakaza s tijelom čovjeka i glavom bika. Zbog potonje anatomske odlike, Pasifaja nije mogla podvaliti “djetešce” mužu, pa je ovaj, bijesan zbog nevjere, plod njenih slabina dao zatočiti u nepregledni labirint, djelo mitološkog izumitelja Dedala.

Na žalost Atenjana, Minotaur je imao kanibalske sklonosti, pa ga je kralj hranio ljudetinom, kako zločincima tako nedužnim mladićima koje su stanovnici grada morali davati vladaru kao danak u krvi. Minotaur je u krvavoj gozbi uživao dok se nije namjerio na pametnijeg od sebe. Uz pomoć klupka koje mu je omogućilo snalaženje u labirintu, vječno gladnog monstruma ubio je junak Tezej, kojeg su Atenjani nakon toga slavili kao svoga oslobodioca.

Priča o Minotauru poslužila je kao vrlo popularan motiv antičkih likovnih prikaza. Zanimljivo je da mit o ovome monstrumu možda ima povijesnu jezgru. Naime, danak u krvi koji je Atena davala Kreti upućuje na prvotnu prevlast Krete u Egejskome moru. Tezejeva pobjeda nad Minotaurom simbolizira pobjedu Grka, preciznije Atenjana, nad kretskom hegemonijom.

Piše: Lucija Kapural


Komentari