Rodno mjesto bogova: Zagonetan ritual spaljivanja cvijeća u tunelima drevne piramide

Teotihuacán (“Rodno mjesto bogova”) bio je najveće gradsko središte tijekom klasičnog razdoblja pretkolumbovske Amerike. Na vrhuncu moći, u sedmom stoljeću, prostirao se na četrdeset kvadratnih kilometara, a u njemu je živjelo oko stotinu tisuća stanovnika. Napušten je iz nepoznatih razloga, stoljećima prije dolaska Azteka. Ovaj lokalitet, smješten pedesetak kilometara sjeveroistočno od od Mexico Cityja te uvršten u svjetsku kulturnu baštinu, široj je javnosti poznat po stepenastim piramidama, napose slavnom Hramu pernate zmije iz prvog stoljeća prije Krista. U vrijeme kad je podignut, prema procjenama stručnjaka, bio je visok gotovo dvadeset pet metara, što znači da je nadvisivao i čuvenu Sfingu u Gizi. Bio je posvećen Quetzalcoatlu, božanstvu prikazivanom u liku zmije.

Koncem 2003., ispod ovoga impresivnog zdanja otkriven je podzemni tunel, koji od tada stalno otkriva nove tajne. Tijekom godina, ondje je pronađeno na desetke tisuća artefakata, uključujući nakit i posuđe od opsidijana, kamene skulpture te vrhove strijela. O golemoj količini žive u ovome podzemnom carstvu već smo pisali. Zašto je drevna piramida bila ispunjena ovim tekućim metalom? Prema najraširenijoj teoriji, živa se upotrebljavala u ritualne svrhe, po svoj prilici kao simbol rijeke koja vodi ka podzemnom svijetu. Nadalje, ondje je otkopano stotinjak kugli jarko žute boje, promjera između deset i trideset centimetara. Zagonetni predmeti imaju glinenu jezgru, dok im površinu čini jarozit, žuti materijal koji nastaje oksidacijom metalne rude pirita. Čemu su ove upečatljive sfere služile, arheolozi mogu samo nagađati.

Nedavno otkriće u jednom od mračnih tunela drevnog hrama također pruža više pitanja nego odgovora. Arheolozi su, naime, otkopali dvije tisuće godina stare bukete cvijeća, djelomično nagrižene vatrom. Stanovnici Teotihuacána cvijeće su učvrstili u pravilne snopove, preko njih naslagali drva te ih – zapalili! Kako je krhki materijal preživio požar te ostao sačuvan sva ova stoljeća, znanstvenici za sada ne mogu pouzdano objasniti (moguće je da je golema količina drva jednostavno ugušila dotok kisika pa se vatra nije mogla rasplamsati). Nisu sigurni ni zašto je cvijeće uopće spaljivano, no pretpostavljaju da je bilo dijelom žrtvenog obreda Tlalocu, mezoameričkom božanstvu kiše, vodâ i plodnosti. Zagonetni cvjetni aranžmani pronađeni su u najdubljem dijelu tunela, osamnaest metara ispod zemlje. Voditelj iskopavanja Sergio Gómez-Chávez, arheolog zaposlen u Meksičkom institutu antropologije i povijesti, uvjeren je da će doznati više o drevnom obredu kad identificira vrste cvijeća u buketima, odnosno uspije im pripisati simboličko značenje.

Piše: Lucija Kapural


Komentari