Antička Alvona ili Albona smjestila se na istočnom dijelu istarskog poluotoka kao prvo važnije naselje istočno od rijeke Raše, na granici s Histrijom. Smatra se da je antičko naselje bilo smješteno na vrhu jednoga zaravnjenog brdašca, udaljenom nekoliko kilometara od obale, odnosno na mjestu današnje stare gradske jezgre i ranije predrimske gradine. Međutim, konkretnih dokaza za to nema i moguće je da je naselje bilo položeno i uz neku od obližnjih uvala. Pretpostavlja se da je Alvona imala jednu ili čak dvije svoje luke. Ovo je područje imalo mogućnost za raznoliku gospodarsku djelatnost i ovdašnje se stanovništvo uz pomorstvo moglo baviti poljodjelstvom, kao i raznim obrtima usko povezanim uz ovdašnje resurse.
Što nam kažu pisani izvori o Alvoni?
Alvonu, odnosno Albonu kao trgovačko naselje i luku prvi spominje Artemidor iz Efeza već u 2. st. pr. Krista, što bi išlo u prilog njezinoj većoj važnosti u predrimskom periodu. Spominje je, naravno, i Plinije Stariji, kao i brojni drugi antički autori, što je pokazatelj ne samo njene veće važnosti već i dugotrajnosti života razmatranog naselja. Rimsko se naselje, možda, razvilo na predrimskoj gradini koja je svoje početke imala, čini se, u brončanodobnom periodu, a na kojoj egzistira današnji Labin. Ovdašnje je domorodačko stanovništvo rano uspostavilo kontakte s rimskim svijetom, o čemu svjedoče ovdje nađeni ostatci kasnorepublikanskog novca. Prema dostupnim podacima ovdje se već u drugoj polovici 2. stoljeća pr. Krista osjeća jak rimski utjecaj. Alvona je dobila municipalitet odnosno samoupravu za careva julijevsko-klaudijevske dinastije, o čemu svjedoči natpisna građa.
Važne porezne povlastice
Alvona je, ako ćemo vjerovati Pliniju, rano dobila italsko pravo, što znači da su njezini stanovnici dobili porezne povlastice iznimno važne za daljnji razvoj naselja. Ove olakšice omogućivale su naselju mnogo brži razvoj u odnosu prema naseljima koja su bila opterećena većim poreznim izdacima i vrlo je vjerojatno da su one posljedica želje Rimljana da se na taj način potakne brži razvoj prosperitetnih područja. Olakšice se mogu povezati i s tendencijom Rimljana da stanovnicima ovog područja iskažu svoju zahvalnost za usluge koje je neka zajednica učinila rimskoj državi. Koje su to točno zasluge, ako su, nismo sigurni. Moguće da su povlastice posljedica i neke elementarne nepogode, koja je možda pogodila ovo područje, a sve to kako bi se sredina što brže oporavila i počela donositi prihod, u skladu s malo preinačenom: “Nije, da nije u šoldima sve!” .
Domorodačka aristokracija ostaje na položajima
Velik je broj stanovnika Alvone/Albone domorodačkog podrijetla, no zbog položaja grada u blizini matičnoga italskog teritorija ovo je područje brzo i intenzivno romanizirano. Sudeći prema natpisnoj građi, među uglednicima dominiraju članovi romaniziranih domorodačkih porodica. Romanizirana starosjedilačka aristokracija ovdje je kao i u većini drugih mjesta u Liburniji bila nositelj vrhovnih gradskih službi, a u kontekstu povijesno-gospodarskih zbivanja u kasnoj antici ovdje je došlo do smanjivanja stanovništva, a onda i smanjivanja važnosti samog naselja.
Alvona je slabo istražena i njezini su nalazi najvećim dijelom ograničeni na one epigrafske. O stanovanju u staroj Alvoni ne raspolaže se zasada nikakvim iskoristivim podatcima, a koji bi svojim postojanjem omogućili izvođenje bilo kakvih konkretnih zaključaka osim onih pretpostavljenih. U prilog zadržavanju domorodačkih tradicija, osim imena, ide i štovanje lokalne božice Sentone koja je potvrđena na natpisnoj građi s ovog područja, ali i drugih gradova Liburnije, poput Plomina.
Piše: Sonja Kirchhoffer
