Povijest automobilskog dizajna bilježi brojne smjele pokušaje stvaranja vozila toliko različitih od svih koja su se ranije pojavila na tržištu da neupućenom promatraču katkad nije jasno radi li se uopće o automobilima. Dok neke od takvih kreacija oduzimaju dah i danas, neke nas tjedaju da se zapitamo: koje su supstancije konzumirali njihovi tvorci prije nego što su zaključili da je riječ o sjajnoj ideji? Donosimo listu najbizarnijih automobila ikad proizvedenih!
Dymaxion, 1933.
Davne 1933. godine, na Svjetskoj izložbi u Chicagu, Amerikanac Buckminster Fuller javnosti je predstavio možda najbizarnije vozilo svih vremena – Dymaxion! Upečatljivi naziv, nastao spajanjem riječi “dinamično”, “maksimum” i “tenzija”, vrlo je precizno opisivao performanse ovog čuda tehnike: automobil oblika cepelina, s tri kotača i jedanaest sjedala, dičio se sposobnošću – letenja! S repom poput onoga avionskog i krilima koja bi se automatski ispružila kad bi dosegao dovoljnu brzinu za uzlet, postizao je tada neshvatljivu brzinu od 190 kilometara na sat. Premda su o njemu pričali kao o vozilu budućnosti, vrlo brzo je završio u ropotarnici povijesti: nesreća pri probnoj vožnji, u kojoj je poginuo vozač, zapečatila mu je sudbinu.
Oeuf électrique, 1942.
Desetljećima prije nego što je Elon Musk počeo štancati električne automobile, jedno takvo vozilo napravljeno je u Francuskoj. Godine 1942., u vrijeme nacističke okupacije, pariški umjetnik, dizanjer i inženjer Paul Arzens za osobnu je uporabu stvorio tzv. Oeuf électrique. Već sam naziv, koji s francuskog možemo prevesti kao “električno jaje”, otkriva dizajnersku nit vodilju – ovo čudo izgleda poput predimenzioniranog jajeta na kotačima. S karoserijom u obliku sfere, izrađenom od pleksiglasa učvršćenog na aluminijsku šasiju, električnim motorom na stražnjoj osovini te malenim kotačima, i danas, kad “živi” samo u muzeju, izgleda poput nečeg što je dogmizalo iz postapokaliptične budućnosti. Vozilo je dostizalo brzinu od osamdeset kilometara na sat, a u njega su mogle stati dvije osobe, ne pretjerano krupne.
TASCO, 1948.
Američki dizanjer automobila Gordon Buehrig u svoje je vrijeme stvorio niz brzih, elegantnih i sofisticiranih “makina”. Stvorio je, međutim, i metalnu nakaradu koja je na tržište plasirana pod imenom TASCO (na slici!), akronimom proizvođača (“The American Sports Car Company”). U proplamsaju kreativnog nadahnuća, inspiriran ratnim zrakoplovima iz Drugoga svjetskog rata, Buehrig je stvorio sivo čudovište s oplatama spojenim zakovicama i sfernom kupolom, koje se doima poput tužnog aviona koji nikad neće poletjeti. Nije ga spašavala ni činjenica da su se golemi blatobrani, koji su prekrivali čitave kotače, mogli pomicati pritiskom na dugme – automobil je jednostavno bio preružan te je ubrzo povučen iz prodaje.
Gyro-X, 1967.
Godine 1967. Amerikanci Alex Tremulis, industrijski dizajner, i Tom Summers, stručnjak za žiroskope, javnosti su predstavili Gyro-X, prototip automobila na dvije gume. Vozilo s ugrađenim žiroskopom, koji mu omogućava održavanje ravnoteže tijekom korištenja, pompozno su reklamirali kao “automobil budućnosti”. Nismo sigurni bismo li htjeli živjeti u takvoj budućnosti: ova jurilica izgledala je kao križanac pegle, podmornice i lijesa koji je netko s lošim smislom za humor obojio u najdrečaviju nijansu crvene boje. Automobil bizarnog izgleda u svoje je vrijeme završio kao neobičan eksperiment bankrotirane tvrtke, a danas je eksponat u Muzeju Lane Motor u Nashvilleu. Kako to da se uopće katakterizira kao automobil, možda ćete se zapitati. Odgovor je sljedeći: ima žiroskop koji mu održava ravnotežu, dok na biciklima i motociklima to čini vozač.
Piše: Lucija Kapural
