Svi znamo što je kremacija, ali kako se ona odvija i djeluje na ljudsko tijelo nije baš svima poznato. Danas ćemo zaviriti u ovu temu koja je ljudima istovremeno odbojna, ali i privlačna. Želite li dobiti odgovore na pitanja koja vas zanimaju, no nikada ih se niste usudili postaviti, zavirite u naš današnji članak.
Začeci moderne kremacije
Kremacija se obavljala još od prapovijesti, no tijekom srednjeg vijeka i ranomodernog doba spaljivanje se obavljalo iz puke potrebe, kako bi se spriječilo daljnje širenje zaraza. Moderna kremacija se počinje razvijati tek krajem 18. stoljeća, a prvi europski krematorij otvoren je 1876. godine u Milanu, odakle se ovaj običaj širio Europom. Odjeci ovog pokreta osjetili su se i u Hrvatskoj, no unatoč tome prvi krematorij u nas otvoren je tek početkom 80-ih godina prošlog stoljeća. Za one koji ne znaju odnedavno postoji i krematorij u Osijeku. I to su jedina dva krematorija na teritoriju Hrvatske. Od Tomislava Princivalija čije je pogrebno poduzeće Hrvojka smješteno u Trogiru saznajemo da postoje planovi da se novi krematorij sagradi u Šibeniku, “živi bili pa vidjeli”.
Zašto je kršćanstvo prihvatilo kremaciju?
Postoje dvije vrste kremacije: ona na otvorenom odnosno na pogrebnoj lomači, i u zatvorenom, koja se zbiva u posebnim spalionicama. Dio religija zabranjuje kremaciju, no s porastom stanovništva religijska uvjerenja padaju u drugi plan, a pragmatičnost u prvi. Zbog nedostatka zemljišta odnos kršćana prema kremaciji se stubokom promijenio.
Proces uoči kremiranja i kartonski ljesovi
Tijela se za kremaciju klasično pripremaju kao i za uobičajen pogreb, pa se peru i odijevaju, ponekada se i balzamiraju, ali samo u slučajevima ukoliko će lijes biti otvoren za uzvanike na ispraćaju. Lijes za kremaciju trebao bi biti jednostavan i izrađen samo od drveta ili čak kartona. Kartonski ljesovi uvedeni su po prvi put tijekom pandemije COVID-a19 u Šri Lanki i danas su sve popularniji zbog svog brzog gorenja, cijene i ekološke prihvatljivosti. Kremacija se obavlja u industrijskim pećima posebno dizajniranim za pojedinačnu kremaciju. Ove se peći sastoje od dvije kremacijske komore. U jednoj se kremira tijelo, a u drugu odlaze plinovi koji se ispuštaju tijekom sagorijevanja tijela. Kasnije se ovi plinovi ispuštaju u atmosferu. Proces kremacije traje od jednog do tri sata, što ovisi o samim pećima u kojima se kremacija vrši. Analiza ovog procesa pokazala je da se stanje tijela neprestano mijenja i da prvo izgaraju meka tkiva kao i unutrašnji organi, a na kraju oni tvrdi. Za kraj ostaje kičmeni stup koji se u zadnjoj fazi raspada na komadiće. Temperatura ovih peći doseže otprilike oko 900 stupnjeva Celzija. Negdje je dozvoljeno obitelji da prisustvuje cijelom postupku spaljivanja, no kod nas ova praksa nije uobičajena.
Uklanjanje silikona, pacemakera i protetike
Prije same kremacije s tijela pokojnika se skida sav nakit, ali se vade i pacemakeri, kao i silikoni i protetika. Pacemakeri se vade jer mogu uzrokovati eksploziju unutar peći, a kako se silikoni i protetika tijekom gorenje pretvaraju u gumenu smjesu miču se iz tijela jer u protivnom radnici moraju čistiti peći nakon kremacije, kao što mi moramo strugati pećnice nakon neke od eskapada prilikom pečenja. Kremiranjem se tijelo izlaže otvorenom plamenu. Prije samog kremiranja u Sjedinjenim Državama se uz ostatke stavljaju svojevrsni metalni označivači koji omogućavaju identifikaciju pepela. Na taj način se kasnije razlikuju ostatci “vaše bake” od nekog desetog. No, naš redovni sugovornik Tomislav Princivali kaže da u nas nema za tim potrebe jer se ljesovi stavljaju pojedinačno u peći i čitav postupak nije tako automatiziran, pa nema zabune.
Vruće kosti
Nakon spaljivanja tijela ostaci se hlade, a potom se pregledavaju kako bi se uklonili eventualni zaostali metalni dijelovi. U osnovi na kraju kremacije dobiva se najvećim dijelom mješavina pepela i kostiju a ona se prije konačne predaje u vaše ruke melje. Tek nakon mljevenja pepeo se pakira u posebnu vrećicu, a zatim pohranjuje u urnu koja, također sadržava ugravirane podatke s imenom i prezimenom. Sadržaj urne se može pohraniti na određeno mjesto na groblju, ali i istresti na nekoj od površina s tim da prethodno za to morate tražiti dozvolu primjerice Ministarstva mora, prometa i infrastrukture tj. lučke uprave ili Ministarstva zaštite okoliša, ovisno gdje planirate prosuti nečiji pepeo. U tom slučaju oboružajte se sa strpljenjem. Količina pepela kod odraslih kremiranih osoba iznosi između jedne i dvije kile.
Možda vam ovdje opisani postupak koji započinje hladnim tijelom, a završava vrućim kostima, pomogne u odluci što želite, a što ne želite da se čini s vašim ostacima jednog dana. Trenutačna situacija moguće nestašice i poskupljenja plina dovodi u pitanje kremiranje, pa se u Njemačkoj u kojoj se 3/4 stanovništva kremira rade planovi što i kako dalje. Ostaje nam da vidimo hoće li se u slučaju nastavka krize smanjiti temperatura na kojoj se tijela kremiraju, a kako bi se smanjio utrošak plina ili će se pak preći na struju ili će se iznaći neko treće rješenje.
Piše: Sonja Kirchhoffer
