Premda je srednji vijek, uz neizostavni epitet “mračni”, prva asocijacija na progone vještica, ova praksa započela je još u antičkom Rimu, a na vrhuncu je bila tijekom novog vijeka, kad je na lomačama ubijeno oko pedeset tisuća ljudi, mahom žena. U pomahnitaloj mašti neobrazovanih, krivilo ih se za nedaće u rasponu od pomora stoke do epidemija kuge. Pri spomenu njihovih stravičnih sudbina, mnogi će pomisliti na Salem. Pogonjeno mržnjom, glupošću i praznovjerjem, suđenje vješticama u ovome američkom gradući, srcu tadašnje engleske kolonije Massachusetts Bay, između veljače 1692. i svibnja 1693. na optuženičku je klupu dovelo je više od dvije stotine nevinih ljudi.
1. Histerija u ovoj puritanskoj enklavi započela je kad su se dvije rođakinje, devetogodišnja Betty Parris i dvije godine starija Abigail Williams, požalile da ih nepoznat netko grize usred noći, tjerajući ih da se previjaju u agoniji. Sa snažnom sumnjom u crnomagijsku rabotu, vodeći lokalni umovi odlučili su stvar ispitati onodobnim hit “znanstvenim” metodama. Pribjegli su pripravi tzv. “vještičjeg kolača”. Evo kako je to funkcioniralo: urin suspektnih žrtava bacanja čini, u ovom slučaju dviju djevojčica, promiješao bi sa s raženim brašnom i pepelom, a potom bi se od te smjese ispekao kolač. “Delicija” bi se potom ponudila psu, dakako crnom, jer su i mala djeca znala da su ove beštije vjerni sluge vještica. Četveronožac bi tada, prema očekivanjima, trebao pasti u neku vrstu transa te lovce na vještice odvesti do svoga mračnog gospodara. Pas kojeg su vrli muževi Salema nahranili vještičjim kolačem je, međutim, napravio ono što psi i inače rade: ponjušio je ponuđeno jelo, liznuo ga te zgađena izraza lica odjurio u suton. No, isljednici nisu imali namjeru otići kućama bez plijena. Za propast eksperimenta optužili su Titubu, ropkinju obitelji Parris, koja je pomagala u pripremi “deserta” i koja se klela da je upoznata s tehnikama skidanja čini. Zaključak se sam nametnuo – žena je vještica! Nakon višesatne torture, nesretnici se razvezao jezik. “Vrag mi je došao i naredio da mu služim… Priznajem sve, samo prestanite!”, vrištala je kroz suze. Kako mučitelji nisu imali namjeru stati sve dok ne prokaže svoje suradnice, imenovala je još dvije žene s društvene margine, beskućnicu Sarah Good i siromašnu udovicu Sarah Osborne. Sve tri su uhićene.
2. Uslijedila je neka vrsta masovne histerije, a na optuženičkoj klupi našli su se brojni žitelji Salema. U vjerodostojnosti suda najbolje svjedoči podatak da je priznavao i tzv. “spektralne dokaze”, one utemeljene na snovima i vizijama, pa se optuženicima u pravilu crno pisalo. Njih devetnaestero – četrnaest žena i petorica muškaraca – proglašeno je krivima za vještičarenje, šurovanje s Nečastivim i slične opačine te osuđeno na smrt. Suprotno uvriježenoj predodžbi, nitko od njih nije završio na lomači: većina je obješena. Gilesa Coreya, “vješca” koji je odbio tražiti pomilovanje, mučitelji su slučajno zgnječili teškim kamenom dok su pokušavali iz njega izvući priznanje. Još petero optuženih umrlo je u zatvoru. Kasnije, kad se histerija smirila, suci su priznali da su, ups, malčice pogriješili te da su smaknuti po svoj prilici bili nevini.
3. Početkom osamnaestog stoljeća, ova suđenja proglašena su nezakonitima, a službena isprika američke savezne države Massachusetts dogodila se tek 1957. godine. Zagonetni simptomi rođakinja, koji su pokrenuli lov na vještice, danas se objašnjavaju ergotizmom. Riječ je o trovanju koje nastupa uslijed konzumacije raženog brašna – onoga zaraženog gljivicom Secale cornutum. Simptom su, naime, vrlo slični onima koje su iskusile Betty Parris i Abigail Williams – snažni bolovi u želucu, odumiranje sasušenog tkiva (koje izgleda kao da je izgriženo) te halucinacije.
3. Prva “vještica” obješena u Salemu bila je Bridget Bishop. Radilo se o ženi čije ponašanje nije bilo u skladu s puritanskim normama – ne samo da se “krajnje neprikladno” odijevala već je i, užasa li, zalazila u krčme. Bishop je pokazala izuzetnu hrabrost na mučilištu: odbila je priznati krivnju, no smaknuta je unatoč tome.
4. Najstarija žena koja je u Salemu optužena da je vještica bila je Rebecca Nurse, invalidna 71-godišnjakinja. Najmlađa, Dorothy Goode, tek je bila navršila četiri godine. Bakica je 1692. smaknuta vješanjem, pokazavši smirenost i dostojanstvo na stratištu, dok je djevojčica, kako bi se spasila, priznala da je općila s Nečastivim, istovremeno za to optužujući – vlastitu majku!
5. U Salemu se nije sudilo samo ljudima. Za vještičerenje su proglašena krivima i dva psa, koja su smaknuta po kratkom postupku, a na optuženičkoj klupi našle su se i – rajčice! Da, govorimo o istim onim rajčicama koje stavljamo u salatu ili hamburgere. Evo kako je sve počelo! Kad je iz Južne Amerike prenesena u zapadni svijet, rajčica je korištena isključivo kao ukrasna biljka. Europljani su je, naime, dugo odbijali jesti, smatrajući je otrovnom. Nadalje, pričalo se da ima blaga afrodizijačka svojstva, što ju je u puritanskim očima činilo grešnom. Na one koji su te vražje plodove jeli gledalo se prijekim okom. Gradske vlasti odlučile su stati na kraj toj bezbožnoj praksi i tako se siroto voće našlo na sudu, pod optužbom da može izazvati bludne misli/radnje ali i smrt konzumenata. Srećom po rajčice, uspio ih je obraniti vješti odvjetnik Robert Gibbon, dostojanstveno smazavši čitavu košaru rajčica pred sucima!
6. O ovim nemilim događajima govori povijesna drama “Vještice iz Salema”, adaptacija istoimene drame Arthura Millera. Film je 1996. godine režirao Nicholas Hytner, a Danielu Day-Lewisu povjerio je glavnu ulogu, onu Johna Proctora. Kako bi što vjernije portretirao zlosretnog zemljoposjednika, koji je 5. kolovoza 1692. smaknut zbog čarobnjaštva, metodski glumac tjednima je boravio u selu bez struje i vode, u kojem je sam sagradio kuću – alatom iz sedamnaestog stoljeća! Kraj snimanja dočekao je s krvavim žuljevima.
7. Salem – današnji Danvers – u osamnaestom stoljeću bio je važna luka, da bi ga mjere ograničavanja trgovine, donesene u prvim desetljećima devetnaestog stoljeća, bacile na koljena. Ekonomske neprilike intenzivirale su u dvadesetom stoljeću, pa je grad bio prisiljen iskoristiti svoju mračnu prošlost kako bi se izvukao iz nedaća. Upalilo je: u Salemu danas cvjeta tzv. “vještičji turizam”.
Piše: Lucija Kapural
