Razapeti ostaci nađeni u Engleskoj

Nalazi raspeća su prava rijetkost, a ovo je prvi dokaz primjene metode razapinjanja na sjeveru Europe. Podaci o ovom nalazu od dana 8. 12. 2021. dostupni su javnosti nakon što ih je objavio časopis British Archaeology. Što su arheolozi i drugi znanstvenici zaključili na osnovu pronađene osteološke građe, pročitajte u članku koji slijedi.

Radionica za obradu životinjskih kostiju

Arheolozi su u Fenstantonu u Cambridgeshireu, u istočnoj Engleskoj, našli kostur muškarca s čavlom zabijenim u petnu kost. Nalaz je otkriven tijekom pregleda terena i zaštitnog istraživanja na mjestu gradnje novog stambenog naselja. Na ovom se prostoru nalazi nekoliko lokaliteta iz željeznog doba, no vjeruje se da je ovaj nalaz vezan uz rimsko razdoblje i naselje koje je tamo izgrađeno u prvom ili drugom stoljeću. U pitanju je manje groblje koje se nalazilo uz naselje, a u kojem je pronađeno 48 ukopa. Svi kosturi pokazuju znakove teškog života i rada. U blizini je pronađena i radionica za oblikovanje životinjskih kostiju iz koje se izvlačila koštana srž, a koja se možda koristila za izradu sapuna i druge kozmetike, pa je vrlo moguće da su tijela ovdje nađenih ljudi bila zaposlena u toj radionici.

Kosti mladog čovjeka


Rekonstrukcija kostura je pokazala da je čovjek bio razapet, tako što su mu ruke bile vezane uz križ, a stopala prikovana na podu. Smatra se da je takav položaj otežavao disanje i da se osoba na kraju ugušila. Prema donesenim  spoznajama nalaz kostura datira se u 3. ili 4. st. Razapeti čovjek je u trenutku raspeća imao između 25 i 35 godina. Kako su mu kosti nogu bile jako tanke pretpostavlja se da je prije raspeća već dugo imao vezane noge zbog čega je dobio infekciju koja mu je uništila kosti nogu. Možda su u pitanju okovi, a možda i ne.

Najvjerojatnije rob

Kako su svi slobodni stanovnici carstva 212. ediktom cara Karakale dobili rimsko državljanstvo, vjeruje se da je razapeti čovjek bio rob domorodačkog podrijetla. Rimski građani nisu mogli biti razapeti,  što ide u prilog pretpostavci da je riječ o osobi najnižeg društvenog statusa. Razapinjanje je bilo rezervirano za najteže prijestupe poput pobune ili zločina protiv države. Vrlo vjerojatno da je riječ o robu koji je nešto “gadno zabrljao” dok je završio život na ovakav način. Na petnoj kosti vidljivo je da je čavao zabijen u ovaj položaj iz drugog pokušaja, što ukazuje samo da je konkretni pojedinac pretrpio prije smrti užasne muke.

Rimljani uvode raspeće na križu

Ovo je jedan od do sada poznata četiri nalaza, koji se vezuju uz razapinjanje, a najpoznatiji je do sada bio onaj koji se datira u prvo stoljeće i pronađen je 1986. godine u Jeruzalemu.  Vjeruje se da ovaj način kažnjavanja ima svoje korijene na Bliskom Istoku te se vezuje uz Asirce i Babilonce, koji su ovakav način usmrćivanja primjenjivali među prvima. Zasigurno su ovaj način smaknuća koristili i Perzijanci u 6. st. pr. Kr. Ono što je različito u odnosu na  ovakav način kažnjavanja u rimskom razdoblju je to što se za razapinjanje prije kao podloga nije koristio križ, već drvo ili stup, a Rimljani uvode križ. Ova praksa najtežeg kažnjavanja prestaje s carem Konstantinom I. u 4. stoljeću.

Ovaj nalaz izdvaja se od ostalih sličnih po svojoj najboljoj sačuvanosti.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari