Godine 1999., u blizini njemačkog grada Nebre, dvojica tragača za blagom su pomoću detektora metala pronašli neobičan artefakt. Stručnjaci su zaključili da brončani disk promjera trideset dva centimetra, presvučen plavkasto-zelenom patinom sa zlatnim umecima u obliku sunca, mjeseca i zvijezda, predstavlja predmet religijskog štovanja, ali i sofisticirani astronomski sat. Radiokarbonska analiza je pokazala da je tzv. Nebeski disk iz Nebre nastao prije više od 3.800 godina, što ga čini najstarijim poznatim prikazom svemira. Premda se isprva sumnjalo u autentičnost predmeta, struka je odbacila takve spekulacije, a o disku se od tada više-manje unisono priča kao o jednom od najvrednijih arheoloških nalaza dvadesetog stoljeća te njemačkome nacionalnom blagu. Na sveopći užas patriotski nastrojenih arheologa, dvojica njihovih kolega sada tvrde da slavni disk nije, istinabog, krivotvorina, ali ni onoliko star kao što se spekuliralo. Da budemo precizni, vrijeme njegova nastanka pomiču puno tisućljeće unaprijed, što će reći da postoji barem jedan stariji kozmički prikaz – onaj pronađen na svodu drevne egipatske grobnice. Arheolozi Rupert Gebhard i Rüdiger Krause drznuli su se uvrijediti zemljake nedavno objavljenom studijom, u kojoj tvrde da disk uopće nije bio dio bogate riznice iz brončanog doba, koju su tvorili mačevi, sjekre i basnoslovno vrijedan nakit, već da je nađena na drugome mjestu. “Znali smo da ćemo doživjeti napade – za Nijemce, ovaj predmet opredstavlja nacionalno blago, baš poput Beethovenove ‘Devete simfonije’. Odgovornost prema istini je, međutim, veća od one prema kolektivnom osjećaju ponosa”, jasan i glasan je Gebhart. Kako je došlo do zabune? Valja znati da se traganje za blagom pomoću detektora metala u Njemačkoj smatra ilegalnim, odnosno pljačkom grobova. Dvojica muškaraca, koji su uhićeni nedugo nakon što su pronalazak prodali za pišljivih tridesetak tisuća tadašnjih njemačkih maraka, pretrgli su se kako bi pokazali da surađuju s organima zakona te su u iskazu napričali štošta, između ostalog, i laž da je disk bio dijelom veće zbirke. Jesu li Gebhard i Krause u pravu, trebale bi pokazati daljnje analize.
Piše: Lucija Kapural
