Moda i politika idu ruku pod ruku više nego što mislimo, a političari su toga itekako svjesni. Oni koji imaju uvid u živote političara kažu da bi se iznenadili koliko vremena političari provode u odabiru određenog stila odijevanja, a koliko u rješavanju političkih problema. Najčešće moda u politici ima za cilj dodvoravanje određenom biračkom tijelu pa je tako predsjednik George W. Bush svojevremeno iskoristio kaubojske čizme kao simbol Republikanaca i Amerike zbog čega je na dan svoje inauguracije obukao ove čizme želeći ostaviti dojam političara bliskog svakom Amerikancu. Michelle Obama je pak kao prva dana reklamirala odjeću američkih dizajnera zalažući se za domaće gospodarstvo, šaljući tako i određenu političku poruku što je važno njoj, a posredno tome i politici njenog supruga. Bila je to donekle slična poruka prethodno navedenoj samo malo dubljeg značenja jer je u prvi plan stavljala ne samo pripadnost Americi i Amerikancima već i brigu za bolji život svakog stanovnika Sjedinjenih Država. No uz navedene pozitivne narative tu ima i ne tako pozitivnih primjera, a jednu od najgorih poruka Amerikancima je uputila donedavno prva dama SAD-a Melania Trump kad je posjetila djecu migranata zatočenu na granici s Meksikom. Tom je prigodom pri ulasku u zrakoplov i izlasku iz njega na sebi nosila skromnu Zarinu jaknu na kojoj je pisalo “Mene stvarno nije briga, a tebe?” Iako je jaknu, navodno, nosila kao poruku za medije timing kada ju je odjenula donio joj je ogroman negativan publicitet jer je jakna protumačena kao ravnodušnost prema djeci koju je u tom trenutku posjećivala, ali još i gore prema cijeloj zemlji. Ta neraskidiva veza mode i politike nigdje ne dolazi više do izražaja kao u Sjedinjenim Državama.
Smrt u Sanjivoj laguni kao uvertira u nemire
Kaos koji je zavladao ulicama Los Angelesa 1943.godine bio je usko povezan s modom koja se proširila među mladim migrantima. Ovim je neredima na američkim ulicama prethodio sukob dviju skupina hispanoameričkih tinejdžera. Sukob se dogodio u ljeto 1942. godine, na mjestu poznatom kao Sanjiva laguna u blizini Los Angelesa. Tu je došlo do okršaja koji je završio smrću jedne osobe, a policija je nakon toga započela s masovnim uhićenjima hispanoameričke mladeži. Uslijedilo je tragikomično suđenje, tijekom kojega je osuđeno više desetaka osoba. Svi osuđeni unatoč zlostavljanju od strane policije, nisu nikada priznali počinjeno ubojstvo, već samo sudjelovanje u tučnjavi. Ovim se brzim hapšenjem željelo pokazati da policija drži sve pod kontrolom. Optužbe su stajale “na klimavim nogama”, a pojedini političari, intelektualci, kao i slavne osobe poput Orsona Wellesa i Rite Hayworth zalagale su se za ponovno otvaranje slučaja. Zahvaljujući tome dvije godine kasnije došlo je do oslobađajuće presude, ali iz kriminalnog dosjea bivših osuđenika nikada nije izbrisana ova “tamna mrlja” prošlosti zbog čega je ovim ljudima oduzeto pravo na iole normalan život. Sve to je stvorilo samo još goru sliku o hispanoameričkim migrantima u javnosti, koji su tako postali još problematičniji izvor nesigurnosti za američko društvo.
Modni izričaj koji bi “ukrao” svaki svodnik
Povezanost mode i politike nije nikada došla jasnije do izražaja nego u ljeto 1943 .godina kada su estetski problematična Zoot odijela izazvala su pravi rat na američkim ulicama. Bila su to odijela popularna među populacijom mladih migranata koja je naveliko prihvatila ovu modu. U tom su modnom izričaju vidjeli mogućnost stvaranja svog kulturnog identiteta u američkom društvu.
Ova su se odijela pojavila u eri swinga u tridesetim godinama prošlog stoljeća, ponajviše u noćnim klubovima Harlema. Bila su to predimenzionirana odijela, dva broja veća od veličine osobe koja ga je nosila. Zapravo bila su toliko velika da bi u njih komotno stala dva čovjeka. Hlače su imale specifičan kroj koji je bio širok u gornjem dijelu dok se prema gležnjevima sužavao. To sužavanje trebalo je spriječiti spoticanja nositelja odijela na vlastite nogavice. Preširoke hlače dopunjavane su isto tako predimenzioniranim ramenima sakoa, kao i širokim reverima. Odijela su bila obojena ekscentričnim i zasljepljujućim bojama koje su prijetile ozbiljnim narušavanjem vida prolaznika. No šalu na stranu, ove su žive boje nastojale unijeti malo živosti i vedrine u pretežno depresivan život migranata, koji su živjeli na rubu američkog društva. Ovu je odjeću prihvatila naveliko mlada hispanoamerička i afroamerička populacija, kao i pripadnici nekih drugih manjina. Bila je to često improvizirana i posuđena odjeća jer su migranti spadali u kategoriju siromašnih stanovnika koji si nisu baš samo tako kupiti odijela čija je cijena na tržištu bila visoka. Ova su odijela upotpunjavana modnim dodacima poput svjetlucavih dugih lanaca za satove i šeširima, a koje bi, sigurni smo, poželio “ukrasti” svaki svodnik na američkim ulicama.
Odijela koja su postala sinonim za kriminal
U vrijeme suđenja zbog ubojstva u Sanjivoj laguni okršaji između Hispanoamerikanaca i američkih bijelaca postali su svakodnevnica. Hispanoamerička zajednica u bjelačkoj javnosti je postala sinonimom za kriminal. Odijela su ujedno bila odraz politike segregacije i nemogućnosti integracije migranata od strane sredine u koju su došli. Bio je to način stvaranja migrantske supkulture unutar američke zajednice koja je ovim doseljenicima neprestano okretala leđa i tretirala ih građanima drugog reda, zabranjujući im ulaske u klubove i uopće braneći im boravak u svojoj blizini, osim ukoliko im njihova blizini nije bila korisna. Poruka bijele Amerike je bila jasna držite se podalje od nas. Takav stav je doveo do otpora i stvaranja sličnog obrambenog stava u doseljene populacije te pretvaranja određenih četvrti u hispanoameričke zone u kojima bijelci nisu bili dobrodošli, osobito ako je bila riječ o vojsci i pripadnicima sličnih službi. Jačanju neprijateljstava po pitanju samog modnog izričaja mladih migranata doprinijela je i činjenica što je na tržištu zbog ratnih okolnosti vladala nestašica tkanine pa je došlo do njezine racionalizacije. Ovakva su odjela u takvoj situaciji shvaćena kao razmetljivost koja je bila podjednaka izdaji.
Nastavit će se…
Piše: Sonja Kirchhoffer
