Kad je iskusni engleski detektiv Phil Harding dobio ponudu da na godinu dana preseli na otočje Turks i Caicos te preuzme obuku tamošnjih policijskih novaka, smatrao je to poslom iz snova. “Nisam puno razmišljao hoću li zamijeniti kišno sivilo za egzotični raj. Supruga i ja spakirali smo torbe i krenuli na put sa širokim osmijesima na licu”, prisjeća se. U kratkom vremenu, uspio je steći poštovanje kolega i nadređenih, a s nekolicinom momaka iz postaje ostvario je blizak prijateljski odnos. Često su se nalazili na piću ili kartanju, a povremeno bi odlazili čamcem u ribolov.
Toga sunčanog jutra, 2002. godine, u nevelikoj barci sjedila su četvorica raspoloženih muškaraca: Phil Harding, inspektor John Sutton, narednik Cromwell Warrican i detektiv Kingsley Laborde. Nakon tri sata vožnje, debelo na pučini, Sutton je primijetio da je dno barke vlažno. Kad je shvatio da se pumpa za vodu pokvarila, oblio ga je hladan znoj. Od trenutka kad je drhtavim glasom izgovorio rečenicu “Momci, imamo problem!” do momenta kad se barka napunila vodom i prevrnula prošlo je manje od pola sata. Nesretni policajci popeli su se na trup broda, na jedvite jade održavajući ravnotežu na klizavoj površini. Premda svjesni težine situacije, još su se nadali da će neki brod proći i spasiti ih.
Kako su sati odmicali a sunce nesmiljeno pržilo, nada je kopnjela i prepuštala mjesto očaju. Kad je pala noć, Warrican je tiho rekao: “Moramo nešto poduzeti!”. Predložio je da pokušaju otplivati do obale, što su Harding i Laborde kategorički odbili. Suttonu je, međutim, bilo dosta čekanja. “Možda je ludost, ali moramo pokušati!”, riječi su kojim je zapečatio svoju sudbinu. Harding i Laborde u tišini su gledali kako njihovi prijatelji skaču u vodu. Nikad ih više neće vidjeti. Unakaženo tijelo inspektora Suttona bit će pronađeno tjedan dana kasnije, a istraga će pokazati da ga je rastrgao morski pas. Warrican, koji je po svoj prilici doživio sličan kraj, zauvijek je nestao u morskom plavetnilu.
Za Hardinga i Labordea, noćna mora je tek počinjala. Iscrpljeni, dehidrirani, puni opeklina od sunca, proživljavali su teške muke. A onda su se pojavili grabežljivci… Dok su morski psi kružili oko njihova prevrnutog čamca, policajci su stekli prilično jasnu sliku o sudbini koja je zadesila njihove prijatelje. Nekako su preživjeli noć. S jutarnjim suncem, zalihe Hardingove snage došle su do kraja. Desetak je puta spuznuo u more, da bi ga Laborde nadljudskom snagom svaki put vratio na dno broda. “Pusti me da umrem… Ne mogu više!”, zamolio je požrtvovnog prijatelja. “Izdrži! Izdrži još malo!”, rečenica je koju mu je Laborde ponovio barem stotinjak puta. I koja mu je spasila život.
Kad su na horizontu ugledali brod, obojica su pomislili da haluciniraju. Tek kad su se ukrcali na njega, shvatili su da su je njihovoj agoniji stigao kraj. “Puna trideset tri sata lebdjeli smo između života i smrti, a sa svakim trenutkom naša je nada kopnjela”, ispričat će kasnije Harding. “Kad smo konačno spašeni, bili smo toliko iscrpljeni da se nismo mogli ni veseliti!”.
Piše: Lucija Kapural
