Putovanje u srce tame: Žrtvama je bušio rupe u glavama, a dijelove njihovih tijela kuhao je i jeo!

Jeffrey Dahmer (1960. – 1994.) zapamćen je kao jedan od najokrutnijih ubojica u američkoj povijesti. Najmanje sedamnaest osoba, mahom nesigurnih adolescenata, životom je platilo druženje s ovim naočitim, inteligentnim sadistom, a pretpostavlja se da je stvarni broj njegovih žrtava bio znatno veći. U razdoblju od 1978. do 1991. godine, bio je noćna mora stanovnika Milwaukeeja, najvećega grada u američkoj saveznoj državi Wisconsin. U potpunosti lišen empatije, činio je nezamislive stvari – nekrofilija i kanibalizam bili su samo djelić njegova monstruoznog repertoara.

Za razliku od većine serijskih ubojica, nije imao traumatično djetinjstvo; štoviše, roditelji su ga obasipali pažnjom. Nešto, međutim, s njihovim mezimcem nije bilo u redu. Prijatelja nije imao, barem ne onih živih. Fasciniran smrću i raspadanjem, dječak je lutao ulicama u potrazi za mrtvim mačkama i psima. Trupla bi utrpao u vreću te krišom odnio u obiteljsku garažu, gdje ih je secirao. Mnogo godina kasnije, priznat će da je osjetio seksualno uzbuđenje dok je komadao mrtvo, trulo meso!

Kako je sazrijevao, sve dublje je upadao u ralje tame. Prvo ubojstvo počinio je kao osamnaestogodišnjak, tri tjedna nakon što je maturirao. Autostoper Stephen Hicks imao je uistinu lošu sreću kad se pred njim zaustavio Dahmerov automobil. Vozač je uspio šarmirati Hicksa, homoseksualca, te ga nagovoriti da ode s njim u krevet. Kad je ovaj poželio otići, ljubavnik mu je razmrskao glavu utegom. Dahmer je potom raskomadao tijelo, spakirao ga u plastične vreće i zakopao ga u šumi iza kuće. Jednom kad je osjetio ljudsku krv, više se nije mogao zaustaviti.

Na očev nagovor, Jeffrey se preselio u stan u bakinu podrumu. No, krhka starica nije imala kontrole nad vječno pijanim unukom. Kad je Jeffrey uhićen zbog egzibicionizma, otac, koji se djelomično smatrao odgovornim za njegovo ponašanje, angažirao je najboljeg odvjetnika u gradu, koji ga je spasio odlaska u zatvor. Mladić se izvukao s uvjetnom kaznom i odlaskom na psihoterapiju. “Stručnjaci” su zaključili kako pacijent “pokazuje znakove napretka”. Koliko je njihova ekspertiza bila uspješna, svjedoči podatak da je Dahmer te godine ubio još troje ljudi!


S vremenom je razvio učinkovit modus operandi. Žrtvama, koje je upoznavao u barovima za homoseksualce, nudio je novac za seks. U bakinom podrumu, gdje bi ih odveo, opio bi ih do razine da su se jedva mogli kretati, a potom ih mučio, ubijao i seksualno se iživljavao na truplima. Genitalije i lubanje nesretnika ostavljao je na posebnom mjestu, nekoj vrsti oltara pred kojim bi poslije masturbirao.

Baka, kojoj je smetalo Jeffreyevo pijančevanje i grozan smrad koji se širio iz podruma, napokon ga je izbacila iz kuće. Nedugo nakon što se preselio u vlastiti stan, u spavaću sobu je namamio trinaestogodišnjeg dječaka. Opio ga je i silovao ali je, budući da je i sam bio “nakresan”, nakon tog čina zaspao. Hrabri dječak iskoristio je priliku i pobjegao, a potom su njegovi roditelji alarmirali policiju. Dahmer je osuđen na godinu dana zatvora. Po izlasku na slobodu, rasplinulo se i ono malo kontrole koju je imao nad svojim porivima.

Razmaci među ubojstvima postajali su sve kraći, a okrutnost pri izvršenju zločina sve intenzivnija. Žrtvama je, dok su još bile žive, bušio rupe u glavama i u njih ulijevao kiselinu. Htio ih je, ispričat će kasnije na suđenju, pretvoriti u zombije, koji će mu služiti kao seksualni robovi. Trupla je, kao i ranije, komadao, no nisu svi dijelovi završili zakopani u šumi. Neke bi ubacio u veliki lonac, skuhao te, s velikim tekom, pojeo! Kako je ubojica eskalirao, tako je postajao sve neoprezniji. Mladić po imenu Tracy Edwards, koji je trebao postati osamnaesta žrtva monstruoznog Dahmera, uspio je nogom udariti napadača te pobjeći iz njegova stana. Polugol, sa stravom u očima i lisičinama na rukama, Edwards je zaustavio policijski automobil koji je, pukom srećom, prolazio ulicom. Smjesta ih je odveo do svoga utamničenika, koji se držao posve hladnokrvno – čak i u trenutku kad su policajci pronašli ljudsku glavu u njegovu hladnjaku!

Obrana neubrojivošću nije prošla na sudu: serijski silovatelj i ubojica dobio je doživotnu robiju bez mogućnosti pomilovanja. Iza rešetaka će, međutim, provesti samo dvije godine. Dana 28. sudenog 1994. godine, korpulentni Christopher Carver, također osuđeni ubojica, šipkom za uteg je nasmrt zatukao Jeffreya Dahmera u zatvorskoj kupaonici. Carver, koji je po procjenama nekih psihijatara bolovao od shizofrenije, kasnije će ispričati kako mu je “Bog rekao da to učini”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari