Puna tri desetljeća, autorica “Frankensteina” čuvala je suprugovo srce u ladici pisaćeg stola!

Koja je spisateljica desetljećima čuvala srce pokojnog supruga u ladici? Zašto su baloni, pušteni iznad jednoga američkog grada, svojedobno doveli do tragedije? Što su to šišmiš bombe i tko ih je dizajnirao? Uživajte u zanimljivim činjenicama iz povijesti koje smo za vas odabrali!

Kobni baloni

Godine 1986., na dan ztv. “Balloonfesta”, nebom iznad Clevelanda u Ohiju poletjelo je gotovo milijun i pol balona. Organizatori su trljali ruke: ne samo da je festival imao golemu posjećenost, već je i oboren svjetski rekord po broju balona puštenih u zrak. Ležerna zabava je, međutim, završila kobno. Baloni su zaklonili pogled helikopterima obalne straže, zbog čega nisu pravodobno uočili dvojicu ribara čiji se čamac prevrnuo na jezeru. Nesretni muškarci su se utopili, a njihove obitelji tužile su grad, zahtijevajući višemilijunsku odštetu, koju su u konačnici i dobile.

Srce u ladici


Engleska književnica Mary Wollstonecraft (1797. – 1851.) kao šesnaestogodišnjakinja je pobjegla s kolegom Percyjem Byssheom Shelleyem, za kojeg se udala nakon što je njegova prva supruga izvršila samoubojstvo. Slavu je stekla romanom “Frankenstein ili moderni Prometej”, koji je objavila prije dvadeset prvog rođendana i potpisala kao Mary Shelley. Godine 1822. suprug joj se utopio u oluji, vraćajući se iz posjete prijatelju Byronu. Puna tri desetljeća, ožalošćena udovica čuvala je srce obožavanog muškarca u ladici pisaćeg stola, umotano u jednu od njegovih poema.

Tko tebe kamenom, ti njega šišmišem

Tijekom Drugoga svjetskog rata, Amerikanci su pokušavali smisliti način na koji bi prisilili Japan na kapitulaciju. Zadatka za kakve su u pravilu zaduženi vojni inženjeri latio se jedan inventivni zubar. Shvativši da su japanske kuće izgrađene od lako zapaljivog materijala, poput bambusa i papira, Lytle S. Adams je početkom 1942. godine predložio da se na tu zemlju ispuste tisuće šišmiša opremljenih minijaturnim zapaljivim bombama. Leteći sisavci-kamikaze bi, prema njegovoj zamisli, trebali učiniti ono što i inače čine, zavući se na mračna mjesta poput tavana i krovnih streha te, kad neprijatelj najmanje bude očekivao, aktivirati paklenske napravice i spaliti japanske domove do temelja. To bi, računao je zubar, Japancima nanijelo golemu gospodarsku štetu i učinilo ih nesposobnima za nastavak rativanja. Nevjerojatno, američka vlada uistinu je razmišljala o financiranju ovoga bizarnog projekta, možda zato što je Adams bio bliski prijatelj prve dame Eleanor Roosevelt. Od realizacije se u konačnici odustalo – problem je riješen s dvije atomske bombe.

Kako spasiti kraljicu ako je ne smiješ dirati?

Sunandha Kumariratana (1860. – 1880.), kraljica Siama (današnji Tajland), skončala je na uistinu bizaran način. Dana 31. svibnja 1880. godine, s kćeri Kannabhorn putovala je kraljevskim brodom. Uslijed loših vremenskih uvjeta, njihovo plovilo se sudarilo s parobrodom “Marawan” i prevrnulo. Povijesna činjenica je da su se kraljica i princeza utopile, no priča o načinu na koji se to dogodilo mogla bi biti tek legenda. Kako bilo, glasi ovako: u blizini je bilo dovoljno ljudi koji bi mogli spasiti Sunandhu i Kannabhorn, no nitko to nije učinio. Prema tadašnjim zakonima, doticanje članova vladarske obitelji bilo je zločin koji se kažnjava smrću. Iz tog razloga, deseci ljudi nijemo su promatrali kako se dvije žene utapaju, ne usuđujući se pružiti im ruku.

Šaljiva kandidatura

Godine 1887. izabrana je prva ženska gradonačelnica u Sjedinjenim Američkim Državama. U dobi od dvadeset sedam godina, Susanna M. Salter postala je gradonačelnicom Argonije u Kansasu. Zanimljivo, skupina muškaraca kandidirala ju je iz obične zlurade šale, želeći pokazati da propadnicama nježnijeg spola nije mjesto u politici. “Duhovitost” im se obila o glavu: Salter, koju su podržale Prohibicijska stranka i Ženska kršćanska trezvenjačka unija, izabrana je dvotrećinskom većinom glasova!

Piše: Lucija Kapural

Komentari