Filipini, otočna država u jugoistočnoj Aziji, diče se jednom od najduljih podzemnih rijeka na svijetu, Puerto Princesom. Tok ove smaragdne ljepotice iznimno je bogat florom i faunom – uz nju raste nekoliko vrlo specijaliziranih vrsta kaktusa i 295 vrsta drveća, a dom je i za devedeset pet vrsta ptica, 23.779 vrsta kukaca i devetnaest endemskih vrsta gmazova. Prije ušća u Južno kinesko more, obuhvaća i mnoge raskošne špilje.
Nacionalni park Puerto Princesa osnovan je 1971. godine, da bi se 1999. našao na UNESCO-vom popisu mjesta svjetske baštine. Pokriva područje od oko četiri tisuće hektara, a okružen je s još 18.301 hektara zaštićenog pojasa. Najveća turistička atrakcija je ponornica Sabang, koja teče kroz krševiti masiv pun kraških špilja. Urušavanjem njihova stropa, u unutrašnjosti se otvorila dvorana visoka šezdeset pet metara, a rijeka je mjestimice duboka i do osam metara.
Ovo carstvo tišine puno je stalaktita i stalagmita koji se doimaju poput nečega što je stvorio kipar na LSD-u. Pored lastavica, u tim drevnim špiljama zaklon pronalazi oko 40.000 jedinki endemske vrste šišmiša. Nakon što ponovno iziđe iz podzemlja, rijeka Sabang se zove Poyuy-poyuy. Obrubljena je šumama mangrova, koje pružaju prirodnu zaštitu od erozije.
Istoimeni grad sjedište je provincije Palawan. Puerto Princesa, najzapadniji grad Filipina, preme legendi je nazvan po vilinskoj princezi koja je živjela u okolici, ukazujući se namjernicima u noćima punog mjeseca. U stvarnosti, nosi ime prerano umrle princeze Asuncion, kćeri španjolske kraljice Izabele II. (1830. – 1904.). Španjolski kolonizatori ovdje su, naime, utemeljili nastambu 1872. godine.
Piše: Lucija Kapural
