Psi Černobila: Brutalno usmrćivanje pasa nakon odlaska ljudi!

Katastrofa koja se zbila u Černobilu 1986. godine utjecala je ne samo na ljude, kao što volimo egoistično misliti, već i na cjelokupni biljni i životinjski svijet. U osobito teškom položaju su se našli psi koje su vlasnici, navodno, morali sve odreda ostaviti prilikom evakuacije. Nakon odlaska ljudi, poslana je vojska koja je otvarala vatru na životinje i rješavala taj problem po vojnički kratkom postupku. No, kako to već biva nisu uspjeli zatrti ostavljenu pseću populaciju jer život uvijek iznađe neki svoj način preživljavanja, pa je tako bilo i ovaj put.

Nevolje po čerbnobilskim psima

Danas na području oko same nuklearne elektrane, kao i u gradu Pripjatu, dakle u području isključenja živi nekoliko stotina pasa lutalica. Moramo se nadovezati na terminologiju isključenosti koja nas neodoljivo podsjeća na svako svojevoljno isključivanje i uključivanje prekidača, poput paljenja i gašenja svjetala, uključivanja i isključivanja kompjutera, ali i svakog drugog paljenja i gašenja uređaja povezanih s električnom energijom. Ovaj termin implicira svojevoljnu isključenost što već nije u dosluhu sa stvarnim stanjem stvari. Računa se da danas preko 250 pasa živi oko nuklearke, a nešto malo manje ih luta gradom. Ovi psi su izloženi zaraznim bolestima poput bjesnoće jer su u doticaju s divljim životinjama koje su ovdje prisutne u sve većem broju. Na području Černobila žive tako potomci pasa koji su ostavljeni u gradu i okolici nakon nuklearne katastrofe. Osim što se oni ovdje susreću s brojnim divljim životinjama koje prijete psećoj populaciji kako boleštinama tako i prirodnom selekcijom, u smislu da psi postaju plijen drugih većih i bolje adaptiranih životinja. Osim toga zime u Ukrajini su teške pa i onima koji na sebi nose velike količine toplog krzna.


Nema znakova genetskih malformacija

Zanimljivo je da unatoč velikom broju pasa na tom području nije do sada viđen niti jedan s vidljivim genetskim malformacijama koje bi se očekivale nakon ovakve ekološke nesreće. Iako nema malformacija ono što je poznato da psi imaju znatno kraći životni vijek i žive u prosjeku oko četiri godine, pri čemu postoje odstupanja pa neki požive čak i šest godina, ali je to izuzetno rijetko. Drugim riječima sve se svelo na onu živi brzo i umri mlad. Svjetske udruge spašavaju ove pse i udomljavaju ih nakon liječenja i karantene koja traje 45 dana. To je jedini način da im se pruži ljepši život u kojem će imati mogućnost doživjeti najvišu moguću dob bez gladi, hladnoće i prijetnji da će nekom postati plijen. Organizacija “Fond za čistiju budućnost” (Clean Futures Fund), nevladina je organizacija koja prati stanje pasa i život u zoni isključenja. Ako se iz bilo kojeg razloga odlučite posjetiti ovo područje nemojte na svoju ruku dirati pse koji su tu. Psi se zavlače u sve što mogu, i moguće je da na sebi imaju iznimnu opasnu radioaktivnu prašinu, kao i da su bolesni od neizlječivih zaraznih bolesti poput bjesnoće.

“U koži psa”

Sa psima su čvrste veze ovdje uspostavili čuvari koji osiguravaju područje od neovlaštenih ulazaka. U toj neobičnoj vezi koja se stvorila između ljudske i pseće populacije, a koje su obje, s određenim razlikama osuđene na boravak u ovoj zoni isključenosti, došlo je do posebnog vezivanja. Obje strane u tom odnosu dobivaju nešto. Psi hranu i pomoć, a ljudi emocionalni angažman, ali i pragmatičnu korist kada ih psi upozoravaju na uljeze u zoni isključenja. Možda je taj odnos najbolje opisao arheolog koji se bavi pripitomljavanjem životinja Gregor Larsone sa Sveučilišta u Oxfordu, a koji smatra da se čuvari stavljaju u kožu psa jer tako osvještavaju nepobitnu činjenicu da ako su psi dobro onda su i oni. Psi su danas postali prepoznatljiv simbol Černobila poput kultnog panoramskog kotača. Jedan od čuvara kaže da je veza između čovjeka i psa mnoga dublja nego što se to čini na prvu, a svi koji volimo i imamo pse, znamo da je to odista tako. Ljudi koji su zaduženi za ovo područje kažu da su psi vrlo različiti kao i uostalom i ljudi, neki ostaju, a neki odlaze, neki su malo tu i tamo.

Čuvari smatraju da psi pružaju radost i da su simbol nastavka života i u radioaktivnom postapokaliptičnom svijetu. Utješno je što na ovom području borave organizacije poput spomenutog “Fonda za čistu budućnost” koje na tom području pomažu psima, ali ponajviše rade na smanjenju pseće populacije, ne kako bi se ona ugasila već kako bi se smanjila u budućnosti te bi se o onima koji prežive moglo adekvatnije brinuti.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari