Prvo putovanje slavnog “Endeavoura”: Cook je otkrivao nepoznate zemlje, Banks nepoznate biljke

Život slavna engleskog prirodoslovca Josepha Banksa (1743. –  1820.) bio je uzbudljiv poput pustolovnog romana. Izdanak bogate londonske obitelji, školovao se na prestižnom Sveučilištu u Oxfordu, a akademski uspjeh bio mu je loš do osrednji. Profesori su ga, naime, opisivali kao nezrelog mladića sklonog sanjarenju, a jedini predmet u kojem je briljirao bila je botanika. Znanost o biljkama do te je mjere zaokupljala njegov interes da je, kad se profesor tog predmeta razbolio, posudio lovu od tate te najpoznatijem botaničaru svoga vremena, Israelu Lyonsu, platio “paprenu” cifru da iz Cambridgea prijeđe u Oxford!

Nakon očeve smrti, mladi nasljednik napokon je mogao ostvariti san iz djetinjstva i otputiti se na istraživačko putovanje. Bio je dijelom posade “Nigera”, broda koji je 1764. godine oplovio obale Labradora i Newfoundlanda. U domovinu se vratio natovaren stotinama biljaka, s toliko iscrpnim bilješkama da nisu mogle stati u golemu brodsku škrinju. Nedugo nakon što je primljen u Kraljevsko društvo, najvišu akademsku ustanovu tog doba, otkrio je da ista, u suradnji s admiralitetom, planira istraživačko putovanje na Tahiti, pod zapovjedništvom kapetana Jamesa Cooka. Naočiti znanstvenik doslovce je skakao od uzbuđenja: znao je da, pod svaku cijenu, mora biti dijelom te važne ekspedicije!

Službeno, njen cilj bilo je promotriti prijelaz Venere ispred Sunca, u cilju pronalaženja lakše metode utvrđivanja geografske dužine. Neslužbeno, promatranje dalekih krajeva bilo je izlika za tajni zadatak – Cook je dobio zapečaćene podatke kamo da se uputi nakon Tahitija. Vlada je, naime, željela povećati svoje kolonijalne posjede, odnosno otkriti zemlje koje se kriju u Tihom oceanu. Naročito im je bilo stalo do toga da Cook pronađe kontinent na južnoj polutci. Bez stvarnih dokaza, vjerovali su da – kao protuteža Euroaziji – postoji neotkriveni južni kontinent, mitska Terra Australis Incognita! Cookov zadatak bio je pronaći ga te osigurati britanskoj kruni pravo da ga naseli te tako postane vodećom svjetskom velesilom.


Velika pustolovina započela je 25. kolovoza 1768. godine, kad je slavni “Endeavour” isplovio iz luke. Cook, koji je unaprijeđen u poručnika, osobno je izabrao taj brod, koji je nalikovao brodovima za ugljen kakve je dobro poznavao. Ta odluka spasit će život njemu i posadi.

Endeavour je oplovio Ognjenu Zemlju, da bi 11. srpnja 1769. stigao do Tahitija. Banks je ondje prikupio brojne uzorke biljaka, umalo izgubivši život dok je nad provalijom pokušavao dohvatiti jednu tvrdoglavu biljčicua. U travnju 1770. brod je pristao na istočnoj obali Australije. Fasciniran prizorom golemih raža koje su plivale u bistrome moru, Cook je to područje nazvao Zaljevom raža. Ime je u ono današnje, Botanički zaljev, promijenio shvativši koliko je novih biljnih vrsta revni Banks prikupio u okolici.

Dana 10. lipnja 1770. godine, ostvarila se najgora noćna mora svakog kapetana: njegov brod udario je o greben i teško se oštetio. Srećom, iskusna posada rupu u trupu uspjela je zapečatiti mješavinom vune i – životinjske balege! Za Banksa, havarija je bila sreća u nesreći: neplaniralo šestotjedno zaustavljanje pružilo mu je dragocjenu priliku za prikupljanje novih biljčica.

Zaključivši da ne postoji veliki južni kontinent, Cook je odlučio da je vrijeme za povratak kući. Ni to putovanje nije prošlo bez problema: na Javi, gdje su pristali, gotovo polovicu posade ubile su tropske bolesti. Od dizenterije se razbolio i Banks: u lipnju 1771. godine, kad se “Endeavour” napokon domogao engleske obale, bio je mršav poput skeleta, posve iscrpljen teškom bolešću. Utjehu mu je pružila činjenica de je u domovini dočekan kao junak. Novostečena slava dodatno ga je podigla na društvenoj ljestvici. Nakon što se sprijateljio s kraljem Georgeom III., izabran je za predsjednika Kraljevskog društva. Tu dužnost će, revno i pedantno, obnašati sve do smrti.

Piše: Lucija Kapural

Komentari