Ako mislite da su slavne osobe izmišljotina suvremenog doba – griješiti, a to zorno pokazuje i slučaj Alice Roosevelt koja je početkom 20. stoljeća postala lice s novinskih naslovnica. Dakako ona nije bila bilo tko jer inače ne bi bila zanimljiva javnosti. Alice je bila ni manje ni više nego kći američkog predsjednika Theodorea Roosevelta. Alice Roosevelta je ušla među prve celebrityje svog vremena, a ostala je poznata po svojoj neobuzdanoj naravi, kao i britkom umu s kojim se rijetko tko mogao nositi. Kao kćeri predsjednika puno joj je toga prolazilo što drugima ne bi ni u snu, ali je zato stalno bila pod budnim okom javnosti.
“Grozna viktorijanska priča”
Njezino rođenje 1884. godine je za Theodorea Roosevelta ostalo u mračnom sjećanju jer je samo dva dana kasnije izgubio suprugu Alice Lee Roosevelt, koja je umrla od nedijagnosticiranog zatajenja bubrega, a istog je dana, ovaj budući američki predsjednik, izgubio i majku. Početak njezina života nalikovao je na “groznu viktorijansku priču” kako je to svojevremeno zabilježio “New York Times”. Theodora je kći podsjećala na suprugu koja se, također, zvala Alice, pa ju je radije oslovljavao kao Baby Lee ne bi li si ublažio bol. Nakon ovih tragičnih događaja Theodore se brzo spakirao i zaputio na zapad gdje je živio na ranču u Sjevernoj Dakoti dok je kćer ostavio na brizi svojoj neudanoj sestri, a koja je živjela u New Yorku. Theodorova sestra je imala veliki utjecaj na Rooseveltovu kćer. Kažu da je to bio topao odnos “majke i kćeri”, kao i da je Alice svoju tetu obožavala, pa je znala reći: “Da je teta Bye (kako ju je nazivala) muškarac, bila bi predsjednik”.
Kasnije kada je Theodore došao k sebi od dvostruke tragedije ponovno se oženio za svoju ljubav iz tinejdžerskih dana Edith Kermit Carow. Nakon toga teta je morala prepustiti Alice drugoj ženi. Unatoč odlasku od svoje omiljene rođakinje – u Alicinom je životu teta Bye ostala trajni oslonac, osobito u trenucima kada je bila u sukobu s ocem i svojom pomajkom, a što je bilo često. Znala je kasnije reći:
U svakoj obitelji postoji netko tko je drži na okupu. U našoj je to bila teta Bye.
Nova Theodorova žena je očito bila ljubomorna na svoju prethodnicu, pa je znala reći da je prva žena poživjela da bi nasmrt dosadila svom suprugu. Sudeći prema samoj Alice koja je nosila i majčine gene, teško da bi to moglo biti istinom.
Otac je znao da s Alice nema šale
U odnosu između oca i pomajke s jedne i Alice s druge strane bilo je puno napetosti. Dok je otac ganjao političku karijeru Alice je žudjela za njegovom pozornošću koju nije dobivala u omjeru u kojem je to željela. Kažu da je tada preuzela one očeve osobine koje su se najviše kritizirale poput tvrdoglavosti, naglosti, pa i bezosjećajnosti. Očevu pažnju je nastojala privući na razne načine. Kada Theodore i njegova žena Edith više nisu znali što bi s njom odlučili su je poslati u vrlo konzervativnu djevojačku školu u New Yorku. Alice to nije dobro primila i dobila je napad bijesa u kojem je oca upozorila da će požaliti ako tu učini. On je u dubini duše znao da mu kći misli ozbiljno, i da će već iznaći način da ga osramoti zbog čega je od plana odustao.
Neobuzdana Alice ulazi u Bijelu kuću
U Bijelu kuću obitelj Roosevelt je ušla 1901. godine, kada je Alice imala 17 godina. Odmah je postala modna ikona. Na svom prvom važnom društvenom događanju nosila je odjeću
specifične plave boje koja je prozvana po njoj “Alice plava”. Naravno boja je nametnula
svojevrsni modni diktat onog vremena. Iako je Alice imala još petero polubraće i polusestara nitko joj nije mogao parirati i oduzeti joj pozornost. Svojevremeno je zabilježeno da je u jednom mjesecu bila na: “407 večera, 350 balova, 300 zabava, 680 čajeva i imala čak i 1706 društvenih pozivnica”. To znači da je vodila vrlo užurban život u kojem je u jednom danu znala biti i na desetke događanja.
Predsjednik nije mogao voditi državu i brinuti o kćeri
Ocu je zagorčavala život gdje je i kada je stigla. Od ranih dana je pokazivala interes za politiku.
Često bi se osjetila pozvanom da ocu udjeli pokoji savjet u Ovalnom uredu. Jednom prigodom je Theodore rekao svom prijatelju piscu Owenu Wisteru, nakon što ih je Alice svako malo prekidala u razgovoru, da će ju baciti kroz prozor i da ne može istovremeno voditi državu i brinuti za kćer. Iako se odijevala prema modi svog vremena i nalikovala na pristalu mladu damu sve drugo je radila na svoju ruku. Bila je to kći izvan kontrole, doslovno “najluđa prva kći”, koja je sasvim skandalozno pušila u javnosti, vozila automobil te se zaduživala kartajući poker i kupujući tone odjeće. Ona je radila sve ono što se nije očekivalo od jedne dame iz visokog društva. Noću je partijala, a danju je spavala.
Sa sobom je rado nosila svoju zelenkastu zmiju u torbici, a koju je nazivala Špinat Emily. Ime Emily je njezina ljubimica dobila po isto tako voljenoj teti. Osim navedenog Alice je imala i oštar jezik pa je puno govorila što se od ondašnjih dama nije očekivalo. U tom razdoblju mladosti izjavila je: “Molim se za bogatstvo. Nije mi stalo ni do čega osim da se zabavim na šarmantno skup način”. Alice je u Washingtonu postala i ostala sastavni dio ondašnjeg visokog društva. Svatko tko je nešto značio poznavao je Alice Roosevelt.
Vudu lutkica za kraj očeva mandata
Godine 1905. zajedno s dijelom očeva kabineta je bila na čelu mirovne delegacije koja je
putovala Azijom. Tu je i upoznala budućeg supruga, četrnaest godina starijeg republikanskog kongresmena Nicholasa Longwortha za kojega se udala 17. veljače 1906. godine pred 1000 uzvanika. Zašto baš on? Ponajprije jer je bio dovoljno bogat da je učini neovisnom o ocu, a očito i dovoljno pametan da ju zaintrigira. Aliceina glad za pozornošću je njezina konstanta, a tako je na svom vjenčanju razrezala svadbenu tortu ceremonijalnim mačem kojega je posudila od očeva pomoćnika. Nakon što je ceremonija vjenčanja bila gotova kažu da je maćeha ispratila mladenku s riječima: “Želim da znaš da mi je drago što vidim da odlaziš!”.
Novopečeni bračni par proveo je medeni mjesec na Kubi, a poslije se skrasio u Washingtonu. Kada je Theodore morao napustiti Bijelu kuću 1909. zakopala je u tamošnjem vrtu vudu lutkicu u obličju nove prve dame ne bi li zazvala prokletstvo na idućeg predsjednika Williama Howarda Tafta. Ovaj joj je kasnije zabranio ulazak u Bijelu kuću, ali nije bio jedini predsjednik koji je to učinio.
Brak i jedno dijete, koje nije bilo muževljevo
Brak je bio poput same Alice turbulentan. Nick se često opijao i izmjenjivao žene, no Alice nije previše smetala muževljeva nevjera i više se ljutila zbog politike. Njegov politički potez podrške reizboru predsjednika Williama Howarda Tafta protumačila je kao izdaju. Ovaj je brak bio ono što bismo danas zvali otvorenim. Najpoznatija afera Alice bila s 20 godina starijim Williamom Borahom, oženjenim republikanskim senatorom iz Idaha. On je bio i otac njezina jedinog djeteta, kćeri Pauline koja je rođena 1925. Alice je rodila u 41-oj godini života, što je i za današnje pojmove malo kasno, a onda je graničilo s nevjerojatnim. Iako je Nick znao da dijete nije bilo njegovo obožavao je Paulinu. Moguće da ga je ovo dijete ispunilo srećom u nedostatku vlastitog potomstva. Alice je ostala u braku s Nickom sve do njegove smrti 1931., a veza s Borahom je potrajalo još devet godina sve do njegove smrti. Tijekom Velike depresije Alice je bila među najoštrijim kritičarima mjera za ublažavanje krize Franklina D. Roosevelta i prve dame, a koja je bila njezina sestrična. Naglašavala je da je u odnosu Franklina i Eleanor, Franklin bio muškarac samo svojom jednom trećinom. Tijekom Drugog svjetskog rata zalagala se za američki izolacionizam. Nakon rata promovirala je republikanske političare te je bila u dobrim odnosima s Kennedyjima, kao i s predsjednikom Richardom Nixonom i Lyndonom Johnsonom. Svoje memoare je napisala pod nazivom Užurbani sati (“Crowded Hours”). Aliceina kći Paulina je rano ostala udovica s jednim djetetom, i vrlo je brzo umrla od posljedica kobne kombinacije alkohola i tableta za spavanje 1957. godine. Nekadašnja prva kći je nakon gubitka svoje kćeri preuzela brigu o unuci. Ispostavilo se da su unuka Joanna Sturm i ona bile odlična kombinacija – usporediva s onom Alice i njezine omiljene tete.
Život Alice Roosevelta nikada nije bio dosadan, a i ona se silno trudila da ga učini što dinamičnijim. Začinila ga je tako ne samo sebi već i svima koji su bili u njezinoj blizini. Živjela je kako je htjela pa je onda i valjda bila sretna na svoj način, ma kako to drugi tumačili. Umrla je u Washingtonu u 96-oj godini života, a prozvana je “živim spomenikom” ovog grada.
Piše: Sonja Kirchhoffer
