Prvi svjetski rat: Najstrašnije riječi za životinje i ljude – PLIN! PLIN!

Upotreba bojnih otrova počela je u Prvom svjetskom ratu, a prvi su ga upotrijebili Nijemci. Vrlo brzo su ovo oružje počele upotrebljavati i ostale zaraćene strane. U ratu u kojem su velikim dijelom sudjelovale i životinje, javila se potreba i za njihovom zaštitom.

Neučinkovite rane maske

Rane plinske maske su bile neučinkovite i trebalo je podosta vremena da se razviju one koje pružaju adekvatniju zaštitu. Napadi su najčešće izvođeni upotrebom klora, fosgena i iperita. Prije upotrebe kemijskih otrova strana koja ga je koristila morala je odrediti smjer vjetra jer je promjena njegova smjera mogla “pokositi” stranu koja je plin poslala. Važnu ulogu u detektiranju plina imale su pojedine životinje poput pasa zbog svog osjetljivog njuha. Najnovija istraživanja pokazuju da psi imaju 300 milijuna receptora njuha dok ljudi ih imaju samo šest. Taj nerazmjer dobro objašnjava zašto psi mogu namirisati drogu, rak i štošta drugo.

Najnagrađivaniji pas Prvog svjetskog rata

Primjerice pas “narednik Stubby” iz 102 pješačke pukovnije američkih snaga, ulazi u najodlikovanije pse u ratu jer je svoje suborce više puta upozorio na nadolazeći plin. Međutim, Stubby je iskusio sam na sebi djelovanje otrovnog plina te je nakon toga bio uvijek na oprezu. Tijekom tog prvog napada Stubbyju su se zatvorile oči i jedva se kretao danima, ali nakon toga uvijek je na vrijeme upozorio suborce što im se sprema.


Puževi odličan pokazatelj opasnosti

Veću korisnost od pasa u smislu detektiranja plina su imali puževi koji bi primjerice reagirali na njega prije pasa. Stisnuli bi svoja tijela i prestali disati. Uz to napade su preživljavali neozlijeđeni, što nije bio slučaj s drugim životinjama na bojištu. Više od milijun konja, mazgi i magaraca te milijun pasa poginulo je u Prvom svjetskom ratu. Životinje su bile nužne za transport teških tereta, bilo streljiva, oružja, hrane i medicinske opreme pa se njihovom zaštićivanju poklanjala određena pozornost. Uz to životinje poput pasa, mačaka pa i miševa mogli su biti i ljubimci pa su dizali moral vojnika.

Životinje u težoj poziciji

Životinje su teže podnosile ratovanje kemijskim oružjem jer su bile pothranjene, dobivale su manje hrane od ljudi, a radile su do iznemoglosti. Uz to često su bile osamljene pa nisu imale ni podršku svoje vrste, koja je isto tako važna s psihološkog stajališta. Prije nego što su životinje dobile prilagođene plinske maske vojnici su ima davali svoje, no to je nosilo niz problema zbog građe lica. Za većinu životinja maske su bile problem izuzev za pse pri čemu su se nekada, ali samo nekada morale malo povećati. Vlasnik Stubbyja je, primjerice, kupio francusku plinsku masku za pse. Neke su zemlje počele s izradom maski za životinje, no SAD-e nije bio među njima. Psi su bili jednostavniji za rukovanje od velikih životinja tijekom napada jer su se mogli istrenirati da budu mirni dok je s teglećim životinjama bilo znatno teže.

Zaštita drugih životinja

Konji, mazge, magarci bi najčešće bili oslijepljeni tijekom napada. Od ptica napade su najbolje podnosili golubovi koji su bili otporni na većinu stvari, pa su najčešće nastavili prenositi poruke i u kritičnim trenucima. Nijemci su pošast golubova koji su prenosili poruke rješavali treniranjem jastrebova. Konjima su se nosovi u početku natrpavali gazom što je bilo bolno i dugotrajno. Kasnije su im počeli na glave stavljati vreće za hranu koje su bile podstavljene flanelom i gazom, a ta bi podstava bila natopljena kemikalijom za filtriranje. Međutim sve je to bila ograničena zaštita.

Kako se preživljavalo u rovovima

Arheološka iskopavanja nekadašnjih rovova izloženih napadima plina pokazuju da su uvjeti u kojima su vojnici ovdje boravili bili jezivi i da su se oni često alkoholizirali, obično rumom sudeći prema nađenim predmetima na istraženim bojištima, a sve to kako bi podnijeli boravak na bojišnici. Naime, oni koji bi u slučaju napada kemijskim oružjem pokušali pobjeći bili bi strijeljani kao dezerteri.

Haška deklaracija 

Haška deklaracija iz 1899. kao i konvencija iz 1907., zabranjivale su korištenje otrova u ratu, no to nije sukobljene strane spriječilo u daljnjoj proizvodnji otrova i njihovoj nazovimo to “distribuciji”.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari