Zašto su suci u drevnoj Kini nosili “sunčane naočale”? Odgovor će vas šokirati!

Znate li kada su osmišljene sunčane naočale? Gdje su izmišljene i tko ih je prvi nosio? Ukoliko Vas zanimaju odgovori na postavljena i neka druga pitanja, zavirite u članak koji smo za Vas danas pripremili

Neron i njegov “smaragd”

Naočale kakve danas nosimo stare su tek stotinjak godina. No, počeci naočala sežu daleko u prošlost. Prvi podatak o korištenju nečega što bi se donekle moglo povezati s naočalama seže u rimsko vrijeme, i veže se uz ekscentričnog cara Nerona koji je kroz “smaragde” gledao borbe gladijatora. Moguće da je to činio kako bi pokazao svoje bogatstvo i naglasio nadmoć, no isto tako i je vrlo vjerojatno nosio iz praktičnih razloga, kako bi se u areni zaštitio od jakog odsjaja Sunca i korigirao kratkovidnost. O tome piše poznati rimski znanstvenik Plinije Stariji, koji kaže da je Neron u tu svrhu koristio udubljeni “smaragd”. Ako Vas zanima zašto koristimo navodnike za smaragde, objasnit ćemo vam. Rimljani nisu bili dobri poznavatelji minerala pa su apsolutno svaki lijepi zeleni kamen prozivali smaragdom. Većina povjesničara smatra da je Neron je koristio olivin, mineral koji je jedan od rasprostranjenih minerala na Zemlji, a koji je proziran i ima zelenu boju. No, ovdje ne možemo reći da je riječ o nečemu što je iole nalikovalo današnjim naočalama.

Nošenje naočala iz razloga sličnih pokeraškim


Prve, uvjetno rečeno, sunčane naočale osmišljene su u Kini za potrebe sudaca koji su zahvaljujući njima uspijevali sakriti izraz svog lica na sudu. Prikrivanje emocija vezano je uz kineske pravne zakone koji su tražili da suci ne pokazuju svoje osjećaje, kako se ne bi mogle predvidjeti njihove presude. Njihove su naočale bile izrađene od leća, načinjenih od ravnih ploča, koje su se radile od, najčešćeg minerala u prirodi, kvarca. Zadimljeni kvarc je skrivao oči sudaca. Tako izrađene leće bi se pričvršćvale na okvir koji je približno odgovarao licu onoga tko ih je nosio. Uz suce naočale su si mogli priuštiti samo bogati građani pa su one veće tada postale sredstvo postizanja društvenog prestiža. One nisu nudile zaštitu od sunčevih zraka, ali su onemogućavale da oni koji bi razgovarali sa sucima po očima “iščitaju” njihovu moguću presudu (da li im se šire zjenice, ili im se miču oči kao odgovor na podražaje). Ovaj način nošenja naočala u Kini pomalo podsjeća na današnje igrače pokera koji nosi sunčane naočale, kako drugi ne bi vidjeli njihove reakcije na karte koje imaju u rukama. Kineski suci su ih nosili stoljećima. Sve kako bi njihova odluka ostala tajnom do kraja suđenja. Kina kao zemlja podrijetla prvih naočala je i danas najveći proizvođač naočala na svijetu, tako primjerice Xiamen, lučki grad na jugoistoku Kine, godišnje u svijet izveze oko 120 milijuna naočala.

Kaotičan pravni sustav

Pravni sustav u Kini tijekom dinastije Yuang, koja je vladala zemljom od druge polovice 13. do druge polovice 14. st., bio je u potpunom kaosu, nisu se poštovala nikakva pravila. Sustav nije pružao nikakvu zaštitu ljudima koji su pripadali nižim slojevima. Elita je bila sklona zloupotrebi moći, zbog čega je korupcija bila rasprostranjena. U dramama koje datiraju iz tog vremena vidljiva je nemoć običnog čovjeka da se izbori za pravdu u takvom pristranom sustavu. Sudovi su bila mjesta na kojima je harala korupcija, ali i mučenja. Dinastiju Yuang zamijenila je dinastija Ming, koja je zemljom vladala do sredine 17. st., a u to vrijeme dolazi do određenih promjena i uvođenja reda u pravni sustav. Sudci su bili smješteni u jedan ured na tri godine, nakon čega bi bili premještani u drugi, kako se ne bi povezali previše s lokalnim moćnicima i na taj način se spriječavala, ili barem pokušavala spriječiti, korupcija u sudstvu. Međutim, teško je govoriti o objektivnosti i pravdi u sustavu u kojem sudac igrao nekoliko uloga pa je istovremeno bio istražitelj, tužitelj i sudac. Iako je sudac imao ogromnu moć na području teritorija kojega je pokrivao njegov ured, vladi je morao podnositi opširna izvješća o suđenjima.

Priznanje krivnje

Zanimljivo je da je u pravnom sustavu Kine bilo uobičajeno da sami argumenti nisu bili dovoljno dobri da bi se netko osudio na temelju dokaznog materijala već bi se optuženik morao sam proglasiti krivim. Krivnju bi priznao podvrgnut mučenju od strane istog suca, što pokazuje koliko je bio utjecajan sudački položaj. Nakon priznanja krivnje ne bi stradao samo okrivljenik već i članovi njegove obitelji, to su mogle biti vrlo različite kazne od smrtne kazne preko progonstva do oduzimanja imovine. Tako ako je, primjerice, kćer počinila zločina za nju je bila odgovorna majka koja ju je tako odgojila, zbog čega je mogla biti teže kaženjena od svoje kćeri jer je ona proglašavana tehnički krivom za postupke svog djeteta. Priznanje krivnje moglo je rezultirati raznim kaznama. Kako je sudac morao podnositi opširna izvješća, ukoliko bi negdje pogriješio mogao je biti i on kažnjen različitim kaznama, što je ovisilo o vrsti počinjenog propusta, a s njim su kažnjavani i članovi njegove obitelji. Sve to bi se u duhu konfucionizma moralo odraziti na kolektiv jer bi se na taj način u zajednicu u kojoj je došlo do disharmonije vraćala narušena ravnoteža.

Sunčane naočale danas

Danas su sunčane naočale u upotrebi kako bi zaštitile oči od štetnog UV sunčeva zračenja i omogućile nam lakše funkcioniranje kod sunčeva blještavila. Ipak, kao i u svojevremenoj Kini one su brzo postale skup modni dodatak, način na koji neki pokazuju da su iznad drugih. Izbor naočala u suvremenom vremenu nudi mogućnost poigravanja i stvaranja svog stilskog izričaja pa i onima koji nemaju novca za skupe modele istih.

Piše; Sonja Kirchhoffer

Komentari