Prva puška Hrvatske: Kako se skromni momak iz Novigrada ovjenčao olimpijskim zlatom?

Miran i povučen. Skroman i radišan. Riječi su to kojima poznanici najčešće opisuju 38-godišnjeg Giovannija Cernogorza i iz kojih bi netko neupućen teško mogao naslutiti da je riječ o čovjeku koji je ispisao neke od najljepših stranica hrvatske sportske povijesti – o našemu zlatnom Olimpijcu!

Ovaj neobičan mladi čovjek odrastao je u Novigradu, a potječe iz zajednice hrvatskih Talijana: u domu obitelji Cernogoraz oduvijek se govorilo jezikom veneto. Zanimanje za pušku Giovanni je naslijedio od muških članova obitelji: i djed i otac su pasionirani lovci. “Prvi pucanj iz očeve sačmarice ‘odvalio’ mi je rame, ali nisam odustajao. Dao sam sve od sebe da u Bužaniji, na streljani lokalna lovačkog društva, svladam vještinu pucanja gađajući glinene golubove. Iskusniji strijelci zaključili su da imam i ruku i oko, a ubrzo su uslijedila natjecanja: županijsko, državno i tako redom”, prisjeća se. “Tata je bio ponosan, a mama se isprva ljutila, smatrajući da je taj sport opasan. Nakon prvoga većeg uspjeha, kad sam na raspucavanju u Finskoj osvojio treće mjesto, polako je počela popuštati”.

Obitelji, međutim, nije bilo lako. Streljaštvo je, naime, sport za koji u Hrvatskoj ne postoji osobit interes, a uz to je iznimno je skup. Puška koju koristi profesionalac ručni je rad, izrađen po mjeri naručitelja, te košta preko 100.000 kuna. Valja platiti i patrone, leteće mete… Sve to je financirala obitelj Cerogoraz, bez ičije pomoći! Valter, koji se svojedobno bavio boksom i bio dobar prijatelj Mate Parlova, sinu je ponavljao da do uspjeha vodi jedino potpuna posvećenost treningu. Mladić je poslušao savjet te počeo nizati pobjede. Bio je treći junior svijeta 2004. godine, a na Europskom prvenstvu u Osijeku 2009. osvojio je srebrnu medalju u disciplini trap u ekipnom natjecanju, zajedno s braćom Antonom i Josipom Glasnovićem.

A onda je naprosto eksplodirao: godine 2011. postao je svjetski prvak u streljačkoj disciplini trap te osigurao nastup na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu. S Igara se vratio ovjenčan zlatnom medaljom, a ukupnim rezultatom od 146 pogođenih meta izjednačio je olimpijski rekord. Mladić, za kojeg velik dio javnosti nije bio ni čuo, preko noći je postao zvijezda. Na zagrebačkom aerodromu priređen je spektakularan doček za njega i Sandru Perković, koja se iz Londona također vratila “zlatna”. “Zar ne bi bilo ludo da Sandra baci disk, a da ga Giovanni pokuša pogoditi?”, našalio se netko od novinara. “Bojim se da moja puška nema toliki domet”, prihvatio je zafrkanciju šampion. Olimpijsko zlato donijelo mu je laksavu titulu sportaša Hrvatske. Naslijedio je tako očeva prijatelja, najpoznatijeg sportaša iz Istre Matu Parlova, koji je triput osvajao ovaj trofej.


Nakon što je izgrlio suprugu Sabinu, sina Leonarda i kćerkicu Evu, te pustio dojmovima da se slegnu, vratio se poslu – konobarenju u obiteljskome ribljem restoranu! “Turistička je sezona, moram pomoći tati… Ne mogu sjediti na lovorikama”, objasnio je tada, dodajući kako je, zbog njegove medalje, porastao promet u restoranu. “Gosti mi čestitaju, traže autogram, žele se slikati… Lijepo je to!”.

Piše: Lucija Kapural

Komentari