Prva poznata “šetnja” modernog čovjeka Arapskim poluotokom

Zanima li vas kako je nekada izgledao Arapski poluotok? Kada su se područjem na kojem se danas prostire Saudijska Arabija po prvi puta “prošetali” pripadnici modernih ljudi, sudeći prema do sada poznatim nalazima? Jeste li čuli za luminiscenciju? Ukoliko Vas zanima ovaj udaljeni svijet, pridružite nam se u putovanju u daleku prošlost, kroz čitanje članka kojeg Vam danas donosimo.

Ostaci okamenjenih stopala

Arapski poluotok danas karakterizira negostoljubivost krajolika, ali nekada  je ovo područje imalo drugačija, ugodnija obilježja koja su više nalikovala afričkoj savani. Voditelj arheološkog istraživanja Michael Petraglia s Instituta Max Planck kaže da su na području današnje Saudijske Arabije nađeni do sada najstariji ostaci tamošnje prisutnosti modernih ljudi. U istraživanje su bili uključeni stručnjaci iz više znanstvenih područja i institucija čija je pozornost bila usmjerna na danas isušeno jezero Alathar u pustinji Nefud, na sjeveru Arabije, gdje su zahvaljujući razaranju stijenja nađeni ostaci više stotina okamenjeni otisaka stopala, od kojih je samo nekoliko njih pripadalo ljudskim jedinkama. Usporedba oblika i veličina otisaka navela je istraživače na zaključak da je ovdje riječ o ostacima modernih ljudi jer tragovi upućuju da su otiske ostavile više i vitkije jedinke. Stope su datirane u otprilike 120.000 prije sadašnjosti, i to zahvaljujući tehnici koja se naziva optički stimulirana luminiscencija, znamo da zvuči komplicirano, no pojednostavljeno rečeno  u pitanju je tehnika kojom se starost određuje prema izlaganju pojedinih geoloških slojeva svjetlosti.

Ljudi su ostavili svoje tragove u prolazu


Na ovom području nisu nađeni ostaci kamenih alatki što pokazuje da su ovi ljudi ovdje bili samo u prolazu, odnosno da su lutali ovim područjem te da u blizini nisu imali stalna naselja. Vjerojatno su ovdje došli zbog vode, ali lako moguće i lova jer su ovdje dolazile i brojne životinje u potrazi za vodom. Spomenuta otkrića potvrđuju da su pokreti ljudi i životinja bili na neki način usklađeni s krajolikom. Naime, ljudi su se širili iz Afrike preko istočnog Sredozemlja, i na tom su putu iskorištavali su sve ono što im je bilo potrebno za život. Upravo lutanje ovim područjima ukazalo je i na putovanja ne samo obalnim dijelovima već i unutrašnjim putovima, u kojima su im svojevrsni putokazi bili izvori vode, a koji su se ujedno isprepletali sa životinjskim, što im omogućava lakše preživljavanje.

Želite li jednog dana tragati za ovakvim nalazima ako ste mlađe dobi upišite studij arheologije, antropologije paleontologije i krenite ovim putem. A ako ste malo stariji za učenje nikada nije kasno…

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari