Zanima li vas kako je nekada izgledao Arapski poluotok? Kao i kada su se područjem na kojem se danas prostire Saudijska Arabija po prvi puta “prošetali” pripadnici modernih ljudi? Jeste li čuli za luminiscenciju? Ukoliko Vas zanima ovaj udaljeni svijet, pridružite nam se u putovanju u daleku prošlost, kroz čitanje članka kojeg Vam danas donosimo.
Ostaci okamenjenih stopala
Arapski poluotok danas karakterizira negostoljubivost krajolika, ali nekada je ovo područje imalo drugačija, ugodnija obilježja koja su više nalikovala afričkoj savani. Voditelj arheološkog istraživanja Michael Petraglia s Instituta Max Planck kaže da su na području današnje Saudijske Arabije nađeni do sada najstariji ostaci tamošnje prisutnosti modernih ljudi. U istraživanje su bili uključeni stručnjaci iz više znanstvenih područja i institucija čija je pozornost bila usmjerena na danas isušeno jezero Alathar u pustinji Nefud, na sjeveru Arabije, gdje su zahvaljujući razaranju stijenja nađeni ostaci više stotina okamenjenih otisaka stopala, od kojih je samo nekoliko njih pripadalo ljudskim jedinkama. Usporedba oblika i veličina otisaka navela je istraživače na zaključak da je ovdje riječ o ostacima modernih ljudi jer tragovi upućuju da su otiske ostavile više i vitkije jedinke. Stope su datirane u otprilike 120.000 godina prije sadašnjosti, i to zahvaljujući tehnici koja se naziva optički stimulirana luminiscencija, znamo da zvuči komplicirano, no pojednostavljeno rečeno u pitanju je tehnika kojom se starost određuje prema izlaganju pojedinih geoloških slojeva svjetlosti.
Ljudi su ostavili svoje tragove u prolazu
Na ovom području nisu nađeni ostaci kamenih alatki što pokazuje da su ovi ljudi ovdje bili samo u prolazu, odnosno da su lutali ovim područjem te da u blizini nisu imali stalna naselja. Vjerojatno su ovdje došli zbog vode, ali lako moguće i lova jer su ovdje dolazile i brojne životinje u potrazi za vodom. Spomenuta otkrića potvrđuju da su pokreti ljudi i životinja bili na neki način usklađeni s krajolikom. Naime, ljudi su se širili iz Afrike preko istočnog Sredozemlja, i na tom su putu iskorištavali sve ono što im je bilo potrebno za život. Upravo lutanje ovim područjima ukazalo je da su rani moderni ljudi putovali ne samo uz obalu već i po unutrašnjosti. Tu su se držali izvora vode i tako su im se putovi isprepletali sa životinjskim, što im je omogućavalo lakše preživljavanje.
Želite li jednog dana tragati za ovakvim nalazima ako ste mlađe dobi upišite studij arheologije, antropologije, paleontologije i krenite ovim putem. A ako ste malo stariji za učenje nikada nije kasno…
Piše: Sonja Kirchhoffer
