Prva kuhača Engleske: Nadgledala je pripremu hrane za ručak Tonyja Blaira u Downing Streetu, gdje je ovaj ugostio Georgea Busha!

Nigella Lawson jedna je od najuspješnijih televizijskih kuharica današnjice – procjenjuje se da je “teška oko dvadeset milijuna dolara – a uz to je svakako i među najprivlačnijim damama koje su ikad uzele kuhaču u ruku pred kamerama. Njene kulinarske emisije pobožno prate žene, oduševljene jednostavnošću i nepretencioznošću recepata, ali i muškarci: lijepa Engleskinja pred kamerama tako senzualno oblizuje prste umočene u rastopljenu čokoladu, pušta da joj se bjelanjak polako cijedi po dlanovima i uz orgazmičke uzdahe gricka hrskavo ispržene škampe da mnogi njene nastupe opisuju kao “gastropornografiju”. Ono što Nigellin vječiti osmijeh i hedonistička filozofija ne otkrivaju jest izmučena duša koja je preživjela niz tragedija. Za razliju od specijaliteta koje spravlja, njen  život je često imao gorak okus…

Djevojčica koja je gutala suze

Rođena je 1960. u Londonu, u obitelji koja je imala novac, ugled, moć i veze u najvišim društvenim krugovima. Otac Nigel Lawson, samodopadan muškarac koji je malenu nazvao po sebi, karijeru je započeo kao novinar, da bi postao istaknuti konzervativni političar te ministar financija u vladi Margaret Thatcher; majka Vanessa Salomon bila je bogata nasljednica trgovačkog lanca “Lyon’s Corner House” koja je sanjala o glumačkoj karijeri. U braku, koji je ispod uglancane površine bio nesretan od početka, dobili su četvero djece. Najstariji Dominic uspješan je novinar (nekoć je uređivao “Sunday Telegraph” a danas piše kolumne za “Independant”), Horatia je nagrađivana televizijska producentica, a Thomasina se bavila slikarstvom dok opaka bolest nije prerano ugasila njen život.

Premda privilegirano, Nigellino djetinjstvo bilo je prilično sumorno. Otac, hladan i distanciran čovjek posvećen karijeri, s djecom je provodio malo vremena, dok ih je dominantna, nerijetko agresivna majka gušila stalnim nadzorom i vojničkom disciplinom. Za Vanessu, ljepoticu opsjednutu vanjštinom koja je stalno plesala na rubu anoreksije, sramežljiva, bucmasta i nespretna Nigella predstavljala je teško razočaranje. “Prestani žderati! Zar nemaš nimalo samokontrole?”, bile su riječi koje je malena svakodnevno slušala i koje su nagrizale njeno ionako krhko samopouzdanje. Verbalno zlostavljanje Vanessa je nerijetko dopunjavala onim fizičkim: potomke je šamarala za svaku sitnicu, a s vremenom je usvojila i osobito okrutnu metodu, prijetnju novim batinama ako budu plakali. Djevojčica je silom prilika postala vrlo vješta u gutanju suza. “Ni kasnije u životu nikada nisam plakala. Ljudi misle da sam bezosjećajna, ali je zapravo suprotno: hodajuće sam klupko anksioznosti. Do te mjere sam ranjiva da tražim odobravanje i od vlastite četkice za zube”, ispričat će u jednom intervjuu. “Ne mislim da me majka maltretirala zbog zlobe – i sama je bila žrtva svoje teške naravi. Patila je od teške depresije koja se izmjenjivala s izljevima bijesa: kao što djeca alkoholičara znaju kad im je roditelj pio, tako smo mi znali kad će stvari postati loše. Bila je silno osjetljiva na buku, čak bi je šuškanje vrećice znalo baciti u ludilo, pa bi počela urlati i razbijati po kući”.


Jedino mjesto na kojem se Nigella slagala s majkom bila je kuhinja. Premda je Vanessa jela kao vrabac, obožavala je kuhati i pozivati na večere svoje snobovske prijateljice, a kćeri su joj nerijetko pomagale u pripremi hrane. “Kuhala je mediteranska jela, koja su za ondašnju Englesku bila razmjerno egzotična. Nikad nije pratila recepte, kuhala je isključivo prema instinktu, koji ju je rijetko varao. Uživala sam u trenucima koje smo provodile za štednjakom: tada je bila smirena, čak ljubazna. Možda iz tog razloga, hranu sam oduvijek povezivala s ljubavlju”, prisjeća se Nigella.

Majka je organizirala vlastiti sprovod!

Kako je odmalena “gutala” knjige, nakon mature upisuje studij engleskog jezika i srednjovjekovne književnosti na prestižnom Oxfordu. Dok je Nigella uživala u novostečenoj slobodi, pohvalama profesora (ponuđeno joj je asistentsko mjesto) i prvim ljubavnim uspjesima (iz debeljuškaste djevojčice preobrazila se u rasnu mladu ženu), brak njenih roditelja, nagrizan majčinom psihičkom nestabilnošću i očevim nevjerama, konačno se urušio. Oboje će nedugo nakon razvoda uploviti u nove bračne luke. Nigel se oženio za stranačku kolegicu Therese Maclear, s kojom je dobio dvoje djece, a Vanessa je postala supruga čuvenog filozofa A. J. Ayera, koji je svojom gotovo svetačkom strpljivošću ublažio njenu poganu ćud. Vanessina novopronđena sreća neće biti dugog vijeka.

Liječnik kojem je otišla na pregled jer se brzo umarala nije imao srca reći joj istinu, pa je telefonirao Nigelli i obavijestio je da joj roditeljica ima rak jetre u terminalnoj fazi. Dvadesetpetgodišnja djevojka morala je preuzeti uistinu težak križ te saopćiti majci s kojom se tek počela zbližavati da joj je preostalo samo nekoliko tjedana života. Pacijentica je, začudno, vijest primila smireno. Majka i kći zajedno su napisale osmrtnicu, a Vanessa je sama nazvala pogrebnika te, aristokratskim tonom koji nije trpio prigovore, dogovorila sve detalje oko sprovoda. Umrla je nekoliko dana prije četrdeset devetog rođendana. Premda joj je srce bilo slomljeno, Nigella nije plakala na pogrebu, a oči su joj ostale suhe i osam godina kasnije, kad je rak dojke prerano spremio pod ledinu njenu obožavanu sestru Thomasinu. “Riječima je nemoguće iskazati bol koju sam osjećala izgubivši dvije najvažnije žene u svom životu, ali nisam dopuštala nikome da to primijeti”, prisjeća se.

Kuhaj i ne kukaj!

Bježeći od emotivnog rasula, zatrpavala se poslom. Karijeru je započela u izdavaštvu, nakon čega je postala novinarka “The Spectatora”. U početku je pisala književne kritike, da bi joj urednik, uvidjevši njeno poznavanje kulinarskih trendova, povjerio gastro kolumnu. Nigelli se činilo da se njen život napokon posložio: na poslu su je cijenili, a tadašnji momak Geoffrey Robertson, odvjetnik za ljudska prava, obasipao ju je pažnjom. Sudbina joj je, međutim, ponovno odlučila pomrsiti račune. Baš kad se ponadala kako će postati gospođa Robertson, dragi ju je hladno obavijestio da je ostavlja zbog spisateljice Kathy Lette.

Nedugo nakon ljubavnog fijaska, dobila je ponudu da za znatno veću plaću prijeđe u “Sunday Times”, gdje je napredovala do uredničke fotelje. Između redakcijskih kolegija i zajedničkih pauza za objed, sve više se zbližavala s kolegom Johnom Diamondom, premda su karakterno bili vrlo različiti. Za razliku od povučene Nigelle, ekstrovertirani Diamond volio je biti u središtu pažnje i rado je gostovao u televizijskim emisijama kao dežurni komentator. Volio je naglašavati svoju lijevu orijentaciju i radničko podrijetlo, premda mu je otac bio imućni biokemičar. Pred kolegama nije skrivao da se zaljubio u Nigellu, štoviše, naručivao je crvene ruže u njen ured i prosio je kad god bi je sreo na hodniku. Ova je, dirnuta njegovom pažnjom i upornošću, na koncu kapitulirala: uzeli su godišnji odmor i otputovali u Veneciju kako bi se vjenčali.

Brak je bio vrlo sretan, pogotovo kad su stigla djeca, kći Cosima i sin Bruno. Poduzetni Diamond supruzi je ulijevao samopouzdanje koje joj je nedostajalo. Upravo on ju je, vidjevši s koliko ljubavi priprema objede za zajedničke prijatelje – među kojima je bio i slavni pisac Salmon Rushdie – ohrabrio na objavljivanje prve kuharice. Štoviše, odabrao je i njen naslov, “How to Eat” (“Kako jesti”). “Većini žena priređivanje objeda za goste predstavlja veći stres od razgovora za posao. Jednom sam slučajno ušla u kuhinju tijekom večere i našla domaćicu u suzama jer joj crème caramel nije uspio. Kad sam tu anegdotu prepričala Johnu, pitao me zašto ne objavim knjigu recepata i objasnim ženama da kuhanje ne mora biti izvor panike nego zadovoljstva”, ispričala je. Knjiga je planula u 400.000 primjeraka, a kupci su hvalili autoricu zbog slikovitog načina izražavanja i činjenice da im nije nametala nedostižno stroge kriterije u pripremi jela. Baš kad je par organizirao veliku feštu kojom bi proslavili taj trijumf, njihov svijet urušio se kao kula od karata.

Božica kućnog ognjišta

Kvržica koju je Diamond napipao na vratu, za koju su ga uvjeravali da je benigna, pokazala se zloćudnom. Takav je bio i tumor koji su mu liječnici kasnije otkrili na jeziku. Morali su mu odstraniti jezik i tako je najvažniji glas u Nigellinom životu utihnuo. “Tad sam počela više pričati. Morala sam govoriti umjesto njega, jer ga nitko osim mene nije razumio”, ispričala je Nigella, koja je u teškim trenucima započela rad na drugoj kuharici, “How to Become Domestic Godess” (“Kako postati kućanska božica”). Dok je isprobavala recepte koje njen muž nije mogao kušati, Diamond je u novinskoj kolumni duhovito opisivao svoje umiranje. Postao je nacionalna zvijezda, neka vrsta svjetovnog sveca koji vedro iščekuje smrt, a Nigelli je druga knjiga donijela nagradu za autoricu godine (o kolikom je uspjehu riječ, svjedoči podatak da je u konkurenciji bila i J. K. Rawling, “mama” Harryja Pottera!). Njenu prvu kulinarsku emisiju, “Nigella Bites”, pratila su gotovo tri milijuna gledatelja.

Jedne večeri, kad se vratila sa snimanja, čovjek njenog života je kolabirao i završio u bolničkom krevetu, iz kojeg više neće ustati. Otišao je sa stilom: naručio je šampanjac za sve koji su bdjeli uz njegovu postelju i oprostio se od života. Posljednja poruka koju je napisao ženi iznimno je dirljiva. “Ponosan sam na tebe i na to što si postala”, stajalo je na zgužvanoj salveti. Sprovodu je nazočila društvena krema: glumac Alan Rickman, novinski magnat Rupert Murdoch, komičar Sacha Baron Cohen… Došao je i Charles Saatchi, marketinški mogul, kolekcionar suvremene umjetnosti i blizak prijatelj pokojnika (Diamond i Nigella te Saatchi i njegova supruga Kay zajedno su provodili ljeta u vili u Toskani, a kad se Diamond razbolio, Saatchi je s njim znao satima igrati Scrabble).

Nesmiljene kritike

Samo dva tjedna nakon Diamondove smrti, tabloid “Mail on Sunday” objavio je članak u kojem se insinuira da su Nigella i Saatchi u ljubavnoj vezi, popraćen paparazzo fotkom. Stvari su se dodatno pogoršale kad je Saatchijeva supruga Kay u intervjuu izjavila kako joj je brak u krizi zbog Nigelle. Suparnicu je prozvala zbog bezdušnosti: “Pred mužem koji je ležao na samrti napadno je pokazivala da voli drugog. Kakva je to žena?”. Nigella je njene navode žestoko demantirala: “Istina je da mi je Saatchi bio oslonac u teškim trenucima, ali smo u to vrijeme bili samo prijatelji”. Priču su dodatno zakomplicirali prijatelji pokojnika, koji su ispričali da je Diamond bio u potpunosti svjestan veze svoje žene i sedam godina starijeg Saatchija te da joj je pred smrt dao blagoslov.

Kako bilo, Saatchi se razveo, a Nigella je devet mjeseci nakon Diamondove smrti uselila u njegov stan u elitnoj londonskoj četvrti Belgravia. “Možda se nekima to čini prebrzo, ali kad ste tako dugo bili pokraj nekoga tko umire, teško je odoljeti nekome tko je tako nevjerojatno pun života”, ispričala je. Novi dragi darovao joj je kuhinju od nehrđajućeg čelika izrađenu po njenom nacrtu, zbog koje je ostao bez vrijedna umjetničkog djela: prilikom montaže iskočio je osigurač pa se ledena skulptura kipara Marca Quinna, koja se sastojala od pet litara umjetnikove smrznute krvi, jednostavno rastopila. Lokve krvi na podu, pokazat će se, nisu bile najbolji znak za početak zajedničkog života.

Razvedeni za 17 sekunda

Nigellina karijera doživjela je streloviti uzlet. Primjerice, nadgledala je pripremu hrane za ručak Tonyja Blaira u Downing Streetu, gdje je ovaj ugostio tadašnjega američkog predsjednika Georgea Busha; izdala je niz mega-uspješnih kuharica, osvojila američko tržište kulinarskim emisijama “Nigella Feasts” i “Nigella Express”, lansirala vlastitu liniju kuhinjskih pomagala, koja joj je donijela “svoticu” od sedam milijuna dolara, a kad je u jednoj emisiji spomenula kako je gusja mast idealna za sočnu božićnu pečenku, prodaja pomalo zaboravljene namirnice tog je tjedna skočila za 65 posto. Njen privatni život bio je, međutim, u rasulu.

Da Saatchi nije čovjek kakvim ga je smatrala, shvatila je nedugo nakon što mu je postala supruga. Kao prvo, nije htio ni kušati njenu hranu: dok je ona pripremala jarebice u vinu i slične delicije, muž je nezainteresirano grickao omiljene splačine, prepečeni tost s jeftinim sirnim namazom i zobene pahuljice. “Siguran sam da je Nigellina hrana fantastična, ali je na mene bačena. Jednostavno nisam osoba koja uživa u jelu”, izjavio je. Pokazalo se da ne uživa ni u druženjima koja nisu uključivala njegove snobovske prijatelje. Supruzi nije dopuštao da priređuje večere u njihovu domu, optužujući je da poziva “intelektualne patuljke” s kakvima on ne želi imati veze, a bio je osoran i prema djeci, napadajući ih da mu narušavaju zasluženi mir. Bio je, tvrde upućeni, patološki ljubomoran na supruginu slavu: režao je kad bi obožavatelji tražili njen autogram, dok bi njega, kralja londonskih umjetničkih krugova, ignorirali.

Početak kraja braka označio je izlazak u otmjeni restoran “Scott’s” u Mayfairu, gdje se Saatchi, iznerviran nekom njenom primjedbom, počeo derati na suprugu. Kad ga je ova upozorila da ih ljudi gledaju, zgrabio je njen vrat i počeo ga stiskati. Boreći se za dah, Nigella ga je pokušala odgurnuti, na što joj je ovaj grubo ugurao prste u nosnice, čitavo vrijeme je vrijeđajući. Maltretiranje je trajalo gotovo pola sata, a na nasilnikovu žalost, sve je snimio paparazzo koji se našao u blizini. Kad su sve novine u zemlji objavile šokantne fotografije, povrijeđena Nigella spakirala je kofere i zatražila razvod. Kako nije htjela ni novčića od Saatchijeva golemog bogatstva, na sudu su se oboje pojavili bez odvjetnika te je proces okončan za svega sedamdeset sekunda.

Piše: Lucija Kapural

Komentari