Ne znamo da li ste čuli za Hagadu, u pitanju je jedan od najpoznatijih srednjovjekovnih židovskih rukopisa, koji je služio kao vodič za proslavu židovskog blagdana Pashe. Starost konkretnog primjerka se procjenjuje na 700 godina. Ova je knjiga dospjela nedavno u središte pozornosti svjetske javnosti jer je postala predmetom pravnog spora po pitanju njezinog “izvornog” vlasništva.
Knjiga danas, navodno, vrijedi 10 milijuna dolara
Ona je u Muzeju Izraela u Jeruzalemu od 1946. godine, ali navodni vlasnici, kažu da je knjiga bila u posjedu njihove njemačko židovske obitelji Marum. Vlasnik knjige na kojega se pozivaju bio je njihov djed političar Ludwig Marum, koji je Hagadu dobio kao svadbeni dar. On je bio član njemačkog parlamenta sve do 1933. godine, kada su ga nacisti uhitili i zatim ga već iduće godine ubili u koncentracijskom logoru u Kislau. Marumova supruga tvrdi da je knjigu vratila kući iz muževljava ureda, a da je potom ukradena te je, koliko im je poznato, od strane nekog njemačkog Židova prodana Muzeju Izraela po cijeni od 600 dolara, što bi u današnjoj protuvrijednosti iznosilo oko 9000 američkih dolara. Marumovi potomci kažu da bi knjiga danas vrijedila 10 milijuna dolara, a što je jak motiv da se upuste u pravnu bitku s Muzejom Izraela.
Ozbiljne optužbe na račun muzeja
Obitelj iznosi i druge ozbiljnije optužbe na račun muzeja, a prema kojima je ova institucija namjerno uništila dokumentaciju koja pokazuje da je obitelj Marum posjedovala Hagadu. Tu je problematično što svatko tko zna bilo što o poslovanju muzejskih institucija, zna da muzeji imaju svojevrsnu ulazno-izlaznu knjigu predmeta, a u kojoj moraju biti navedeni podaci o načinu na koji su predmeti dospjeli u muzej, odnosno tko je taj od koga je predmet kupljen, kako je predmet dospio u vlasništvo osobe od koje se on kupuje. Optužba da je muzej zataškao vlasništvo obitelji Marum nad predmetom je sama po sebi teška, ali otvara i pitanje je li muzej zaprimio predmet čiji su podaci o vlasništvu mogli biti krivotvoreni.
Namjera “vlasnika”
Potomci ubijenog traže da se knjiga oduzme muzeju i vrati u njihovo vlasništvo pri čemu će se knjiga javno izložiti u nekoj “hvale vrijednoj instituciji”. Muzej, naravno, odbacuje ove optužbe. Ovo je prva tužba podnesena za izgubljeni predmet iz doba holokausta protiv nekog izraelskog muzeja, a i vjerojatno posljednja. Pravni stručnjaci kažu da su ovakvi postupci prilično spori i da se artefakti rijetko vraćaju svojim vlasnicima.
Ovo nije baš ohrabrujuće za obitelj Marum, no to nas neće omesti da se zapitamo zašto su unuci Maruma čekali toliko dugo da bi podigli tužbu protiv Muzeja Izraela, a što budi sumnje u motive njihove potrage, no vrijeme i sam sudski proces, ako do njega dođe, će pokazati koliko su ove optužbe točne ili pak nisu.
Piše: Sonja Kirchhoffer
