Prva američka kongresnica: Glasovala je protiv ulaska SAD-a u Prvi i Drugi svjetski rat, a kolege su njen stav ismijavali kao “žensku slabost”!

Tko kaže da američka Republikanska stranka nije progresivna? Jeannette Rankin (1880. – 1973.), prva žena izabrana u tamošnji Kongres, bila je republikanka. Osobito je zanimljiva činjenica da je na taj položaj došla anno domini 1916. – pune četiri godine prije nego što su žene dobile pravo glasa! Naime, Devetnaesti amandman, kojim su to pravo stekle, donesen je tek 18. kolovoza 1920.

Ova nevjerojatna žena, pacifistkinja koja se nije libila dignuti glas protiv političkih odluka koje je smatrala nepravednima i nerazumnima, odrasla je u Missouli u Montani, kao najstarije od šestero djece učiteljice i farmera škotsko-kanadskog podrijetla. Od djetinjstva je, prema svjedočanstvima, bila odlučna, tvrdoglava i neustrašiva kad se radilo o principima.

Uz to je bila gotovo patološki radišna. Kao tinejdžerica, na sebe je preuzela čišćenje kuće, šivanje, kuhanje i brigu o mlađim sestrama, a uz to je obavljala i najteže farmerske poslove. Jednom je prilikom čak vlastoručno izgradila drveno šetalište oko obiteljske kuće. Nadalje, bila je najbolja učenica u školi, podjednako talentirana za prirodne i društvene predmete. Za vrijeme studija biologije, tijekom kojeg se uzdržavala radeći kao krojačica i restauratorica namještaja, sve više se zanimala za problem položaja žena u društvu.

Kasnije, kad se zaposlila kao socijalna radnica, pridružila se pokretu sufražetkinja, a borbu za ženska i građanska prava nastavila je i nakon ulaska u Kongres. Njen prvi glas u Zastupničkom domu bio je protiv ulaska SAD-a u Prvi svjetski rat. Zbog toga se suočila s brojnim kritikama, a mnogi su njen stav ismijavali kao “žensku slabost”.

Nakon što je 1918. izgubila mjesto u Kongresu, sljedeće dvadeset dvije godine radila je za brojne mirovne organizacije, živeći povučeno. Kao šezdesetogodišnjakinja, ponovno je izabrana u Kongres, a njen osamljeni glas “ne” protiv proglašenja rata Japanu došao je dan nakon bombardiranja Pearl Harboura. Još jednom, javnost se okrenula protiv žene koja je dvaput glasovala protiv ulaska SAD-a u dva svjetska rata. Tri dana kasnije, podnijela je ostavku. Više se nije natjecala za Kongres, već je nastavila s pacifističkim djelovanjem, kao uzor navodeći Mahatmu Gandhija.


Piše: Lucija Kapural

Komentari