Povijest Islanda, donedavno se smatralo, otpočinje 874. godine, kad su se na otok iskrcali norveški Vikinzi. Legenda kaže da je Ingólfur Arnarson, poglavica zastrašujućih ratnika, bacio na otok dva drveta, rekavši da će podići grad ondje gdje padnu. Pala su na tlo u zaljevu u kojem je obilje vruće vode stvaralo gust dim. Tako je rođen Reykjavik, što bi u prijevodu s islandskog jezika značilo “zadimljeni zaljev”. Nova arheološka otkrića vikinško osvajanje golema hladnog otoka pomiču nekoliko desetljeća unazad. Predvođeni Bjarnijem Einarssonom, lokalni stručnjaci pronašli su ostatke vikinškog naselja koje je prethodilo prvoj poznatoj ljudskoj zajednici na Islandu. U blizini fjorda Stöðvarfjörður, arheolozi su, naime, otkopali ostatke dva objekta, a starija građevina datira iz davne 800. godine. Bila je dugačka oko stotinu metara, a rani doseljenici su je po svoj prilici koristili kao sezonski lovački kamp – u ljeto i ranu jesen. Uz ostatke drvene konstrukcije, pronađeni su brojni artefakti, uključujući rimske i bliskoistočne kovanice, perlice, prstenje te sitne zlatne predmete. “Ti predmeti vjerojatno su nabavljeni trgovinom. Poznato je, naime, da je roba s istoka dolazila u zamjenu za kitovo ili morževo meso te kljove”, objašnjava Einarsson, vlasnik privatne arheološke tvrtke zaslužne za niz važnih otkrića u okolici. Mlađa građevina, podignuta između 860. i 870. godine, pruža jedinstven uvid u način na koji su Vikinzi osnivali seoska naselja. Obje strukture imale su čitav niz prostorija, što znači da je u njima istodobno živjelo više obitelji.
Piše: Lucija Kapural
