U davnoj prošlosti našeg planeta, prije otprilike 425 milijuna godina, na području današnje Škotske gmizao je nevelik kolutićavac. Daleki srodnik stonoge, kopnenog člankonošca koji na svakom kolutiću ima jedan ili dva para nogu, živio je u siluru, trećem razdoblju paleozoika, što ga čini jednom od najstarijih – ako ne i najstarijom – otkrivenom bubom (u laički pojam “bube” ubrojili smo kukce, arahnide i ostala srodna stvorenja). Fosilni ostaci vrste nazvane Kampecaris obanensis pronađeni su na otoku Kerrera, dijelu britanskog arhipelaga Hebrida pred zapadnom obalom Škotske. Dugačko oko dva centimetra, s kratkim tijelom na kojem se jasno raspoznaju tri odvojena segmenta, ovo stvorenje nastanjivalo je prostrana šumska i močvarna područja u okolici, a hranilo se biljkama u poodmaklom procesu truljenja. U vrijeme kad je prapovijesna buba gmizala otočjem, na području Irske, Škotske i sjeverozapadne Skandinavije izdiglo se novo ulančano Kaledonsko gorje, a vulkanska aktivnost bila je izražena. Novo kaledonsko kopno, s mnogim zaostalim močvarama, bilo je pogodna sredina za razvoj kopnenoga biljnog i životinjskog svijeta. Od biljaka su u siluru živjele ponajprije goleme primitivne papratnjače i vapnenačke alge, a od životinja graptoliti, trilobiti, beščeljusti te prvi pravi predstavnici slatkovodnih i morskih riba čeljustousti.
Piše: Lucija Kapural
