Martin Arthur Couney (1869. – 1950.), američki opstetričar njemačko-židovskog podrijetla, danas se slavi kao pionir neonatalne tehnologije. U vrijeme kad je počeo koristiti svoj revolucionarni uređaj, kojim je spasio na tisuće novorođenčadi, javnost – a i znatan dio kolega – u njemu su gledali zanesenjaka bujne mašte, da ne kažemo luđaka. Priča o čovjeku kojeg su Amerikanci – isprva posprdno a potom s udivljenjem – nazivali “Incubator Doctor” istodobno je dirljiva i prokleto čudna.
Početkom dvadesetog stoljeća, većina liječnika nedonoščad je otpisivala kao neku vrstu greške majčice prirode, stvorenja odveć slaba da bi preživjela. Cuoney, koji je nakon diplome na Medicinskom fakultetu u Leipzigu godinama radio u Parizu, kao asistent čuvena francuskog opstetričara Pierrea Constanta Budina, imao je drugačije zamisli. Zahvaljujući eksperimentima koje su zajednički vršili, shvatili su da postoji način da se prerano rođenoj djeci pruži šansa za život. Radilo se o korištenju nečega što ranije nije imalo nikakve veze se medicinom – inkubatora.
Ove naprave isprva su se upotrebljavale u peradarstvu, za leženje peradi. Osiguravale su adekvatnu temperaturu, vlažnost i izmjenu zraka te okretanje jaja. Stéphane Tarnier, francuski opstetričar iz devetaestog stoljeća, bio je prvi koji je došao na revolucionarnu ideju korištenja inkubatora u brizi za ljudsku nedonoščad, no kolege su njegove ideje odbacili kao neznanstvene, uništivši mu karijeru.
Budin i Couney inkubatore s bebama odlučili su izložiti na Svjetskom sajmu u Berlinu 1896. godine, izazvavši golemo zanimanje javnosti. Još više pažnje su privukli nakon što je ugledni britanski strukovni časopis “The Lancet” objavio afirmativni članak o njima. No, pravi uspjeh Cuoney će postići tek preseljenjem u Ameriku, gdje počinje organizirati svojevrsne izložbe živih beba, nazvane “Infantorium”. Posjetitelji sajmova i zabavnih parkova diljem zemlje mogli su promatrati nedonoščad u metar i pol visokim grijanim inkubatorima s čeličnim oplatama i staklenim vratima, opremljenim termostatima i kompleksnim sustavom za pročiščavanje zraka. Medicinske sestre je poticao da, s vremena na vrijeme, izvade bebe iz inkubatora i maze ih pred znatiželjnom publikom. Ondje su “nastupale” i dojilje, kojima je Cuoney strogo zabranjivao pušiti i piti alkohol, kako ne bi kontaminirale svoje mlijeko. Cijena posjeta? Prava sitnica – 25 centi!
Premda nam se izlaganje prerano rođenih ljudskih bića na prvu može učiniti nehumanim, valja naglasiti da je to bio način da Couney i suradnici dokažu djelotvornost njihove procedure… A uistinu je djelovala – prema procjenama, njegovi inkubatori spasili su živote šest i pol tisuća novorođenčadi!
“Infantoriji”, poznati po profesionalizmu osoblja i visokim higijenskim standardima, nicali su diljem Amerike, a zadnji je zatvoren 1943. godine. Do liječnikove smrti, inkubatori su uvedeni u većinu boljih bolnica u Americi. Njega nedonoščadi danas je nezamisliva bez tih uređaja, koji bebama pružaju približno jednake uvjete kao što su oni u majčinoj maternici.
Piše: Lucija Kapural
