Proganjanje u Westfieldu: Tko je bio tajanstveni “Motritelj”, stranac koji je uhodio i terorizirao peteročlanu obitelj?

U ljeto 2014. godine, imućni supružnici Derek i Maria Broaddus “pljunuli” su oko milijun i pol dolara za ono što su smatrali kućom svojih snova. Odlučili su sviti gnijezdo u Westfieldu, ljupkom gradiću u New Jerseyu koji je slovio za jedno od trideset najsigurnijih mjesta u čitavoj Americi – obožavanoj djeci, trojici brbljavih i razigranih dječaka, htjeli su pružiti idilično odrastanje daleko od velegradske vreve. Osim toga, velebna dvokatnica nalazila se samo nekoliko blokova dalje od skromnog kućerka u kojem je Maria odrasla, tako da je mlada poduzetnica bila vezana za ovaj kraj. Umjesto u bukolički ugođaj, obitelj je vrlo brzo ušetala u noćnu moru.

Sve je počelo tri dana nakon potpisivanja kupoprodajnog ugovora, sunčane srijede kad su građevinski radnici započeli s renovacijom kuće na adresi 657 Boulevard. Kad ih je Derek, po završetku smjene, otpratio do izlaza, primijetio je da iz poštanskog sandučića proviruje poveća žuta kuverta. “Novim vlasnicima”, bile su jedine riječi koje su stajale na njoj. Znatiželjan, odnio ju je u dnevni boravak i otvorio, a poduže pismo, priloženo u njoj, tome nimalo plahom čovjeku potjeralo je žmarce niz kralježnicu.

“Dragi novi susjedi, dopustite da vam poželim dobrodošlicu. Kako ste završili ovdje? Je li vas kuća privukla svojom silom, kao mnoge prije vas? Trebate znati da je moja obitelj promatra već generacijama. Moj djed je to činio dvadesetih, otac šezdesetih, a sada je došao na mene red, u iščekivanju Drugog dolaska. Tko sam ja? Stotine automobila prolaze pokraj vaše kuće svakog dana. Možda sam ja u jednom od njih. Pogledajte i prozore na susjednim kućama. Možda sam iza jednog od njih. Ili sam pak jedan od brojnih prolaznika u okolici?”, napisao je nepoznati pošiljatelj. Na tome mjestu, neodređena prijetnja počela se konkretizirati. “Vidim, imate djecu. Izbrojao sam tri komada. Ima li ih još? Drago mi je da ste ispunili kuću mladom krvlju, to mi je potrebno. Čim budem znao njihova imena, pozvat ću ih i privući k sebi. Je li vaša prijašnja kuća bila premalena za rastuću obitelj? Ili ste mi zbog puke pohlepe doveli svoju djecu?”, stajalo je u pismu. Na njegovom dnu, kočio se podjednako uznemirujući potpis – The Watcher (“Motritelj”).

Na nagovor supruge, s kojom je podijelio svoje strahove, Derek je telefonirao bivšim vlasnicima kuće, supružnicima Johnu i Andrei Woods. Ovi su im ispričali kako su proveli dvadeset tri mirne godine na adresi 657 Boulevard, osjećajući se toliko sigurno da su katkad zaboravljali zaključati vrata noću, no priznali su ipak da su, u tjednu kad su selili iz bivšeg doma, primili pismo sličnog sadržaja. Kad je Derek pitao gospođu Woods ima li još uvijek to pismo, ova se ispričala. “Doista mi je žao, ali bacila sam ga u smeće letimično ga pročitavši… Znate, bila sam uvjerena da se radi o pukoj neslanoj šali”. Derek je uzdahnuo: “I ja se nadam da je riječ o tome, no ne vjerujem. Osjećam da nas ta osoba motri i da joj namjere nisu dobre”. Kako bi odagnali njihove strahove, Woodsovi su pristali otići s Broaddusima na policiju.


Premda su Derek i Maria pokušali ublažiti svoje sumnje, detektivi su ih shvatili ozbiljno. Dvije obitelji su upozorili da nikome ne spominju pisma, a potom su pretražili poprište događaja. Nikakvih tragova nisu našli. Dva tjedna kasnije, na adresu Broaddusovih stiglo je novo, još jezivije pismo. Ovaj put, tajanstveni “Motritelj” otvoreno je prijetio: supružnicima je rekao da će biti surovo kažnjeni zbog građevinskih zahvata na kući. “Znate li što ste napravili? Znate li što leži iza ovih zidova? Kad doznate, gorko ćete požaliti”. Da stvar bude gora, precizno je naveo imena sve djece Broaddusovih, pa čak i njihove nadimka. “Hoće li mlada krv spavati na tavanu? Ili ćete svi zajedno noćiti na drugom katu? Doznat ću čim uselite. Ova informacija vrlo je važna za ono što planiram učiniti”.

Supružnici nisu imali namjeru otkriti što stranac planira učiniti. Odustali su od useljenja, a kuću su dali u prodaju. Policija nikada nije otkrila tko im je slao prijeteća pisma – niti na jednom od njih nisu pronađeni otisci prstiju. Motiv paklenske korespondencije također je ostao zagonetka do današnjeg dana.

Piše: Lucija Kapural

Komentari