Prodavačice u Indiji: Godinama nadzirane kamerama, nisu smjele ni na zahod – i to za plaću od jednog dolara dnevno!

Prava radnika u Hrvatskoj daleko su od prava koja uživaju radnici u razvijenim zapadnim dijelovima svijeta, no ta su prava u manje razvijenim zemljama i s našeg stajališta upravo nevjerojatno narušena.

Katastrofalni uvjeti rada

Godinama su se indijske prodavačice žalile na katastrofalne uvjete rade. Prema pravilnicima o radu koji potječu još iz 60-ih godina prošlog stoljeća u indijskoj saveznoj državi Kerali, smještenoj na jugozapadu zemlje, prodavačice nisu smjele sjediti tijekom radnog dana koji je mogao trajati i do 12 ili 14 sati. To znači da nisu smjele sjesti u trgovini ni ukoliko u njoj nije bilo kupaca. Nisu se smjele nasloniti ni na zid, kao ni otići na toalet. Umjesto toaleta preporučivalo im se nošenje plastičnih vrećica na donjem rublju dok se muškarcima savjetovalo da nose posebnu bočicu u koju se mogu olakšati. U pitanju je uglavnom maloprodajni trgovački sektor u kojem najčešće rade žene.

Pod stalnim nadzorom kamera

Uz navedeno išlo se tako daleko da su se ženama zabranjivali bilo kakvi razgovore tijekom radnog vremena. Ukoliko bi se oglušile na neko od tih pravila to bi im se odrazilo na plaću. Naravno, tijekom cijelog radnog dana bile su pod nadzorom kamera.
Sindikat žena osnovala je Viji Penkoot, a on je kasnije po njoj dobio ime. Osnivanje ženskog sindikata bila je posljedica dominacije muškaraca koji su ignorirali probleme žena. Ovakvi su radni uvjeti ozbiljno narušili žensko zdravlje te su zaposlenice patile od problema povezanih s koštano-mišićnim sustavom i urološkim infekcijama, kao i od dehidriranosti. Nakon osnivanja sindikata vrlo brzo su organizirani ulični prosvjedi koji su doveli do izmjene zakona te poboljšali položaja žena barem u pojedinim segmentima radnog prava.


Izmjene zakona

Godine 2018. došlo je do izmjene zakona koji ženama omogućio da sjede tijekom radnog vremena, kao i da po potrebi odu u toalet. Novi zakon navodi da će se kažnjavati vlasnici trgovina koji budu postupali suprotno novom zakonu. Većina radnica do nedavno nije imala prava na zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Stari zakon iz prošlog stoljeća produkt je bahatosti poslodavaca. U međuvremenu ženama je narasla plaća na 8 dolara dnevno. Prema novom zakonu žene sada mogu raditi i noću što do sada nisu smjele. Novina je da ukupno radno vrijeme ne smije prelaziti 10 sati, a zaposlenice imaju pravo na pauzu nakon pet sati rada. Prije donošenja ovog zakona ukoliko bi radnice zakasnile s pauze bile bi maltretirane tijekom povratka u trgovinu bez obzira na kupce koji su se možda tu nalazili. Žene zaposlene u velikim trgovačkim centrima na više katova nisu se smjele voziti liftom jer su se kupci žalili na njihovu prisutnost, zbog čega su bile prisiljene penjati se po stepenicama kako bi otišle na pauzu za obrok, a sada su dobile pravo na 45 minuta pauze kako bi se mogle na vrijeme vratiti na svoje radno mjesto.

Dobivena bitka

Jedna je bitka dobivena, ali ne i rat. Mnoge žene u strahu za svoja radna mjesta i dalje trpe zlostavljanja kao i prije, a zbog sustava koji funkcionira na novcu i ucjenama, poslodavcima to uglavnom polazi od ruke.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari