Pripadnici grupe Nakam: Kada je pravda zakazala uzeli su stvar u svoje ruke!

Jeste li čuli na hebrejsku riječ nakam? Znate li za židovsku “terorističku” grupaciju koja se rukovodila tradicionalnim principom “oko za oko, zub za zub” nakon završetka Drugog svjetskog rata?

Cilj: Izravnati račune!

Nakam je grupacija koja je bila sastavljena od pedeset mladih Židova, koji su odlučili nakon završetka rata uzeti stvar u svoje ruke i osvetiti šest milijuna ubijenih Židova, među kojima je bilo milijun djece. Ta je grupa namjeravala ubiti šest milijuna Nijemaca i na taj način izravnati račun.

Svijet je počeo okretati glavu od prošlosti

Po završetku rata počelo je suđenje u Nürnbergu tijekom kojega su osuđena samo 24 nacista, a svi dobro znamo da je u počinjenu ovih zločina sudjelovao ogroman broj ljudi. Suđeno je uskoj grupi ljudi na vrhu, no što je sa svima ostalima koji su nadzirali logore smrti, koji su rukovali smrtonosnim otrovima, koji su sudjelovali u procesu sustavnog mučenja i ubijanja. Nakon rata saveznici su identificirali 13,2 milijuna muškaraca u zapadnoj Njemačkoj koji su zbog počinjenih djela trebali biti automatski uhićeni, što se naravno nije dogodilo. Optuženo ih je manje od 3,5 milijuna, a od toga je 2,5 milijuna pušteno bez suđenja. Većina nije suočena s većim sankcijama od onih novčanih, eventualnog oduzimanja opljačkane imovine, za koju se moglo dokazati da je opljačkana, ili su dobili zabrane vršenja javnih funkcija kako izvještava The Guardian. Četiri godine nakon završetka rata u zatvoru je bilo još samo 300 nacista. U veće progone se nije išlo jer bi se, smatraju povjesničari, na taj način mogla zatvoriti gotovo sva odrasla muška populacija u Njemačkoj. Pripadnici grupacije Nakam, što je hebrejska riječ za osvetu, uvidjeli su i prije suđenja u Nürnbergu da svijet počinje okretati glavu od prošlosti.


Organiziranje osvetničkog pohoda

Povijest ove grupacije proučila je povjesničarka Dina Porat, a koja je imala nekoliko planova u svojem osvetničkom pohodu. U vrijeme kada je ona počela istraživati povijest Osvetnika bilo ih je živo samo njih još jedanaest, sada ih je živo još četvero, a najmlađi među njima ima 95 godina. Oni ne žale zbog svog plana i smatraju da ih može razumjeti svatko tko je preživio strahote holokausta. Jedan od Židova u Varšavskom getu Yitzhak Zuckerman je rekao poslije: “Nisam poznavao Židova koji nije bio opsjednut osvetom”. Novoosnovanu grupu su činili mladi ljudi u svojim dvadesetim, kako piše Haaretz. Organiziranje je počelo u proljeće 1945. godine dok se u osvetnički pohod krenulo u ljeto 1945. Članovi grupe su s krivotvorenim dokumentima došli u Njemačku. Imali su nekoliko planova.

Plan A: trovanje vodovoda

Prema planu A trebalo je otrovati vodu u gradskom vodovodu. Kao mjesta osvete izabrali su pet njemačkih gradova Nürnberg, Weimar, Hamburg, Frankfurt i München. Jedan od članova grupacije se zaposlio u nürnbergškom centru za destiliranje pitke vode. Uspio je dobiti planove vodovodnog sustava i kontrolu nad glavnim ventilom, ali je čekao otrov koji je treba stići iz Palestine. Vođa grupacije Abba Kovner, koji se proslavio kao vođa židovskog ustanka u getu u Vilni, došao je u Europu ponovno tek u prosincu 1945., prerušen u vojnika koji se vraća s dopusta. Vjerojatno su se pripadnici ove grupe infiltrirali i u drugim navedenim gradovima, u sektoru vezanom uz poslove u gradskom vodovodu. Britanci su posumnjali na njega pregledavši mu dokumente, a on je tada otrov koji je nosio u dva karnistera bacio u more. Otrov je dobio uz pomoć poznatog kemičara Chaim Weizmanna, koji će kasnije postati izraelski predsjednik. Otrov mu je direktno dao njegov suradnik Ephraim Katzir. Ovaj je otrov bio smrtonosan u miligramima. Weizmann je odobrio upotrebu otrova za nacističke zatvorenike, ali nije sigurno je li bio svjestan da ga ova grupa u planu A namjerava upotrijebiti za trovanje čitave njemačke populacije u velikim gradovima Njemačke. Kovner je uhićen, ali je uspio poslati ženi poruku u kojoj je stajalo da se sada krene na plan B.

Plan B: trovanje pošiljki kruha u Nürnbergu

Nakon što je ovaj plan propao na redu je bio plan B prema kojem su, pripadnici ove grupacije, trebali otrovati kruh njemačkih ratnih zarobljenika, smještenih u logorima u Nürnbergu i Dachau. Pod novim vodstvom Josepha Hartmatza krenulo se u realizaciju plana. U logoru u Nürnbergu bilo je u tom trenutku 12 000 njemačkih zatvorenika. Izvršenju se pristupilo tek sredinom travnja 1946. Jedan od članova grupe, arijevskog izgleda, počeo je raditi u pekarnici koja je opskrbljivala kruhom zarobljenike u obližnjem nürnbergškom logoru. Prvo su mislili ubrizgati otrov u vreće brašna u skladištu, kasnije u miješalice za tijesto, a na kraju je zaključeno da bi ga trebalo staviti u sam kruh. Arsen je prošvercan do pekarnice, i smješten u skladište kruha ispod poda. Saznali su da je crni kruh namijenjen zarobljenicima, a bijeli i skuplji Amerikancima. U pekarnicu su, nakon što su ostali zaposlenici otišli, došlo još nekoliko članova ove grupe te su zajedno premazivali kruh s otrovom. Otrovali su oko 3000 štruca kruha. Međutim, njihova akcija nije bila najuspješnija. Nekoliko dana kasnije saznalo se da je nekoliko tisuća ljudi otrovalo želudac i da su neki od njih u ozbiljnom stanju. Različiti izvori o ovom događaju daju različite podatke prema nekim nitko nije umro od ovog trovanja dok je prema drugim pomrlo oko tisuću zatvorenika. Upitno je ukoliko je podatak i o tisuću ljudi točan, zašto je otrov tako slabo djelovao, ako je uopće djelovao. Smatra se da su članovi grupe otrov razrijedili s prevelikom količinom vode.

Plan B: u Dachau

Druga grupa planirala je potrovati pak zatvorenike u logoru Dachau, u kojem su nakon rata bili zatočeni Nijemci. Ovdje se jedan od članova grupe, nakon nekoliko mjeseci, sprijateljio s Poljacima koji su vodili pekarnicu. U jednom je trenutku uspio napiti vlasnika pekarnice uzeti mu ključ i dobiti njegov otisak. Dok su su čekali otrov, operacija je prekinuta. Uz ovu grupaciju od 50-ak ljudi čija je djelatnost dosta dobro dokumentirana, postojali su i oni Židovi koji su bili usmjereni na pojedinačne ciljeve. Teško je utvrditi koliko je Nijemaca i njihovih suradnika ubijeno u s tim osvetama. Na temelju postojeće dokumentacije, ranije spomenuta, povjesničarka Dina Porat, koja radi na Sveučilištu u Tel Avivu i Yad Vashemu kao povjesničarka Povijesnog muzeja holokausta, smatra da je riječ o brojci između 1000 i 1500 nacista . Američke vlasti su 70 godina nakon tog događaja, preciznije, 2016. objavile da nikada nisu uspjele otkriti počinitelje, ali da je otrov namijenjen izvršenju plana B bio kvalitetan i da je mogao ubiti desetke tisuća ljudi. Kovner ni nitko drugi iz grupacije nije nikada optužen. Nijemci su slučaj ispitali, ali nekoliko desetljeća nakon što se dogodio, i nisu podigli nijednu optužnicu zbog kako kažu “izvanrednih okolnosti”.

Drugi ciljevi i njihov produkt Mossad 

Neki od članova ove grupacije postali su visoki izraelski dužnosnici. Nakon neuspjeha mnogi članovi ove grupacije su se usmjerili na obranu Izraela. U tom smislu osnovana je obavještajna služba Mossad koja danas broji više tisuća zaposlenika i smatra se najvećom obavještajnom službom na Zapadu polije američke CIA-e.

Poruka spomenute povjesničarke Dine Porat je u osnovi miroljubiva i kaže da “osveta ne treba doći kroz ruke ljudi već kroz ruke Boga.” Dina Porat nije proživjela strahote holokausta osim kroz povijesnu dokumentaciju, pitanje je samo kakva bi joj bila perspektiva da je bila živi svjedok tih događanja jer se gledište mijenjaju i ovise o promatraču odnosno okolnostima u kojima se gleda na njih.

Piše: Sonja Kirchhoffer

Komentari