Prije ljubavnih “okršaja”, Casanova je pio – hrvatski liker!

Orson Welles, Alfred Hitchcock, Charlie Chaplin, George Bernard Shaw, Charles Baudelaire i Ernest Hemingway uživali su u čarobnom okusu tog napitka. Casanova se njime krijepio prije bliskih susreta etotske vrste, Napoleon ga je korsitio kao digestiv, Balzac je o njemu pisao u jednom od svojih romana a, prema legendi, posluživao se na prvoj – ujedno i posljednjoj – plovidbi zlosretnog “Titanica”. Govorimo o maraschinu, likeru od autohtone dalmatinske sorte višnje, maraske.

Receptura autentična zadarskog maraschina stvorena je šesnaestom stoljeću, u gradskome dominikanskom samostanu. Mnogi to ne znaju, ali piće se isprva zvalo “Ros solis”, što znači “Sunčana rosa”. Likeru gorko-slatkog okusa pripisivana su ljekovita svojstva, a isprva je bio dostupan samo onima dubokog džepa.

U osamnaestom stoljeću, kad se zaslugom venecijanskog trgovca Francesca Driolija u Zadru razvija industrijska proizvodnja likera, maraschino je morskim putovima doplovio u sve važnije europske luke.

Prva reklama, objavljena 1779. godine u londonskom listu “The Morning Post”, gospodu je obavještavala o “novome raskošnom okusu”. Odjednom, čitav je svijet htio doznati o kakvom je okusu riječ. Napitak je postao silno popularan na europskim dvorovima, očaravajući i najrazmaženija nepca. Koliko popularan? Toliko da je britanski kralj George IV. u Zadar slao ratne brodove, po sanduke za svoj dvor!


Piše: Lucija Kapural

Komentari