Prije izdavanja naredbe o smaknuću Osame bin Ladena, Barack Obama hladnokrvno je odigrao partiju golfa!

U veljači 2007. Barack Obama je u Springfieldu u Illinoisu pred 18.000 ljudi najavio kandidaturu za predsjednika Sjedinjenih Američkih Država. Izbor mjesta nije bio slučajan: upravo ondje, Abraham Lincoln je 149 godina ranije pozvao na ukidanje ropstva! Brojne zvijezde zdušno su podržale Obaminu kandidaturu: George Clooney, Bob Dylan, Tom Hanks, Eddie Murphy, John Cleese, Matt Damon, Robert de Niro i Madonna šetali su svijetom u majicama s Obaminim likom, Oprah Winfrey donirala je lovu i vodila Obaminu kampanju u nekoliko gradova (gledajući njegov nadahnuti govor na konvenciji u Denveru, voditeljica je toliko cmizdrila da su joj ispale obje umjetne trepavice), a Bruce Springsteen je u njegovu čast na koncertu otpjevao čuvenu “Born in the U. S. A”.

Umorni od Busheve retorike, uplašeni zbog kraha burze, zabrinuti za svoj posao i egzistenciju, Amerikanci su pohitali na birališta i dali prednost Obami pred republikanskim kandidatom Johnom McCainom. Dana 4. studenog 2008. ispisana je nova stranica američke povijesti: Barack Obama postaje 44. predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, a ujedno prvi Afroamerikanac u Ovalnom uredu. Novoizabrani predsjednik obratio se naciji: “Ako itko još sumnja u to da je Amerika mjesto gdje je sve moguće, večeras je dobio odgovor. Mnogi su glasovali prvi put jer su vjerovali da sada može biti drugačije, da njihov glas čini razliku. To je odgovor mladog i starog, bogatog i siromašnog, demokrata i republikanca, crnog i bijelog Amerikanca… Poslali smo poruku svijetu da više nećemo biti samo ‘kolekcija individualaca’: mi jesmo i uvijek ćemo biti Sjedinjene Američke Države”.

Nacija je optimistično pratila Obaminu inauguraciju 20. siječnja 2009. godine – unatoč hladnoći, čak 1.8 milijuna ljudi skandiralo je na National Mallu u Washingtonu. Kad se slavlje stišalo, valjalo se prihvatiti velikog posla. Obama je naslijedio gospodarsku krizu koju su mnogi uspoređivali s Velikom depresijom iz tridesetih godina – gotovo 800.000 radnih mjesta bilo je izgubljeno u mjesecu u kojem je preuzeo mandat. Već u proljeće, predložio je paket gospodarskih poticaja vrijedan gotovo 800 milijardi dolara, koji su Zastupnički dom i Senat potom usvojili. Uslijedila je financijska sanacija bankarskog sustava. Naredne godine, na Capitol Hillu je izglasana reforma zdravstva poznata kao “Obamacare”, oko koje će se lomiti mnoga koplja.

Od samog početka, Obama je pozivao na razoružanje i radio na ponovnom pokretanju bliskoistočnoga mirovnog procesa. Na čuvenom govoru u Kairu, najavio je novo razdoblje poštovanja i suradnje s arapskim svijetom. Također je pozivao na smanjenje zaliha nuklearnog oružja, inzistirao na jačanju međunarodne diplomacije, a u njegove mirovne zasluge valja ubrojiti i odustajanje od raketnog štita, koji je Busheva administracija željela izgraditi u Češkoj i Poljskoj. Zbog svega nabrojanog, već na početku mandata dobio je Nobelovu nagradu za mir, kao četvrti američki predsjednik koji se može pohvaliti tim uglednim odličjem. “Iznenađen sam i duboko ponizan. Ne vidim to kao priznanje za svoja postignuća, nego kao potvrdu američkog vodstva”, skromno je komentirao, a milijun i pol dolara od nagrade donirao u humanitarne svrhe.

Obama je istodobno nadzirao ratove u Iraku i Afganistanu, kao i američko sudjelovanje u intervenciji u Libiji, kojom je potpomognut pad Moamera Gadafija. Potom je odobrio napad koji je posebna postrojba američke mornarice izvela na tajno skrovište Osame bin Ladena, vođe terorističke mreže Al-Qa’ida. Američki neprijatelj broj jedan ubijen je 2. svibnja 2011. godine u pakistanskom gradu Abbottabadu, a američki predsjednik je, neposredno prije izdavanja naredbe o njegovu smaknuću, hladnokrvno odigrao partiju golfa s devet rupa. Potom je u društvu potpredsjednika Joea Bidena, ministra obrane Roberta Gatesa, državne tajnice Hillary Clinton i članova Ureda za nacionalnu sigurnost uživo pratio akciju na drugome kraju svijeta, kako bi se uvjerio da sve teče po planu. Dok je nekoliko savjetnika nervozno hodalo po sobi, na Obaminu licu nije se pomaknuo nijedan mišić.


O akciji koju smatra svojim najvećim uspjehom kasnije će reći: “Tajnost je bila od presudne važnosti. Tek je moj najbliži krug bio upoznat s detaljima operacije. O tome nisam razgovarao ni sa svojom suprugom”. Likvidiranje osobe koja je stajala iza terorističkih napada na New York i Washington 11. rujna 2001. uvelike je doprinijelo Obaminoj popularnosti, koja je zbog gospodarske krize bila u znatnom opadanju: čak četiri od deset Amerikanaca izjavilo je da nakon uspjele vojne operacije ima bolje mišljenje o svome predsjedniku.

Piše: Lucija Kapural

 

Komentari