Prije 72 milijuna godina, na Madagaskaru je živjela neobična kornjača slična današnjoj žabi

U zadnjih godinu dana, paleontolozi su otkrili više vrsta davno izumrlih kornjača. Neke od njih uistinu su bile osebujne. U kineskoj pokrajini Guizhou, pronašli su fosilne ostatke dva i pol metra dugačke kornjače, stare 228 milijuna godina. Zbog golemog kljuna, vrsta je dobila naziv Eorhynchochelys sinensis, što znači “jutarnja kornjača s kljunom iz Kine”. Zanimljivo, ovaj gmaz nije imao oklopa, već su njegovo tijelo štitila široka spljoštena rebra smještena uzduž leđnog dijela. Imao je oblik diska i dugačak rep, a po svoj prilici je živio u plićacima, kopajući po mulju u potrazi za hranom.

Na sjeveru Venezuele, otkriven je pak fosil nemani nazvane Stupendemys geographicus, koja je živjela prije osam milijuna godina. Riječ je o najvećoj kornjači koja je ikad obitavala na našem planetu! Bila je dugačka gotovo dva i pol metra, a težila je oko tonu i pol – stotinu puta više od svoga najbližega živućeg srodnika, amazonske kornjače. Impresivne dimenzije, spekuliraju stručnjaci, dugovala je toplim močvarama i jezerima svoga staništa. Na oklopu je imala rožnata izbočenja, koja su joj služila za obranu od predatora.

Najnovije otkriće ostvareno je na Madagaskaru, u fosilima bogatoj formaiji Maevarano na sjeverozapadu otoka. Ranije nepoznata vrsta morske kornjače, Sahonachelys mailakavava, ovo je područje nastanjivala prije otprilike sedamdeset dva milijuna godina, u razdoblju kasne krede. “Imala je neuobičajeno spljoštenu lubanju, usku donji čeljust i zadebljanu podjezičnu kost, a zube nije imala. Te anatomske odlike pokazuju nam ne samo kako je izgledala – a izgledala je slično današnjoj žabi – nego i kako se hranila. Činila je to tako da je pokretni plijen, malena morska stvorenja poput punoglavaca ili larvi kukaca, jednostavno usisavala ustima. Ovakav mehanizam, nepoznat kod drugih prapovijesnih kornjača, primjer je evolucije u uvjetima izolacije, u otočnom ekosustavu”, objašnjava voditelj istraživanja David Krause, paleontolog sa Sveučilišta Stony Brook u New Yorku.

Piše: Lucija Kapural


Komentari