Prije 5.000 godina, ovo su groblje izgradili pripadnici “kulture ljevkastih vrčeva”

Pedesetak kilometara sjeveroistočno od Krakova, u okolici gradića Dębianyja, nedavno su pronađeni ostaci pet tisuća godina starog groblja. Da bi se ondje moglo kriti nešto zanimljivo, arheolog Marcin Przybyła, voditelj iskopavanja, naslutio je još prije dvije godine, proučavajući satelitsku snimku područja – neobično pravilne linije, vidljive u polju iz tlocrta, nagnale su ga, naime, na zaključak da se pod površinom krije neka golema četverostrana struktura. Bio je, kao što se sada pokazalo, u pravu: osim do sedam kamenih grobova iz neolitika, neumorne lopate njegovih kolega došle su do ruševina srednjovjekovne tvrđave te sjajno učuvanih kostura dva konja, koji su zadnji put rzali tijekom brončanog doba. “Veličina ovoga drevnog groblja još nam nije poznata, budući da su radovi u tijeku. Po onome što smo dosad otkrili, naslućujemo da se sastojalo od barem desetak grobnih humaka dugačkih između četrdeset i pedeset metara. Međusobno su bili odijeljeni palisadama, ogradama od zašiljenih kolaca. To drvo je, dakako, kroz stoljeća istrunulo, no rupe u zemlji jasno nam pokazuju da su se ondje nalazile ograde”, ispričao je Przybyła. Nakon pomne analize, on i kolega Jan Bulas zaključili su da je groblje bilo dio nastambe pripadnika tzv. kulture ljevkastih vrčeva. Ime je dobila po specifičnom obliku keramičkih vrčeva s ljevkastim vratom i kuglastim tijelom, kakvi su pronalaženi u mnogim neolitičkim grobnicama Njemačke, Češke i Poljske. Po mišljenju većine povjesničara, ovi ljudi bili su prvi farmeri na europskom tlu a, osim po neobičnome keramičkom posuđu, poznati su po kamenim glačanim sjekirama te, u kasnoj fazi, bakrenom oruđu. “Ovo je jedno od najvećih i najzanimljivijih groblja ovog tipa u središnjoj Europi”, s uzbuđenjem je ispričao Przybyła. “Budući da je besprijekorno očuvano, pruža nam dragocjen pogled u pogrebne običaje nositelja slabo istražene kulture ljevkastih vrčeva”. Što se pak otkopane tvrđave tiče, analiza je pokazala da ovo zdanje okruženo obrambenim jarkom datira iz devetog ili desetog stoljeća, dakle iz vremena prije uspostave prvoga poljskog kraljevstva. Ovaj fortifikacijski objekt po svoj je prilici nesvjesno izgrađen iznad neolitičke grobnice, koja je hodom stoljeća završila zatrpana.

Piše: Lucija Kapural

Komentari