Priča o smrti i proročanstvu Richarda III. je istinita! Potvrdili ostaci s parkirališta

Engleski kralj i vladar Irske Richard III. ubijen je u posljednjoj i odlučujućoj bitci Ratova dviju ruža. Bio je to sukob koji se vodio između dva ogranka engleske kraljevske dinastije Plantagenet i York.

Posjet vidovnjakinji

Rat se vodio s prekidima između 1455. i 1485., a kraj tog rata obilježila je bitka u Bosworth Fieldu u kojoj je Richard III. pripadnik dinastije Plantagenet izgubio u sukobu s Henryjem Tudorom, dana 22. kolovoza ljeta gospodnjeg 1485. Kralj je posjetio, kažu, vidovnjakinju prije odlaska u bitku, koja mu nije baš prorekla sjajnu budućnost. Navodno mu je rekla da će mu pri povratku iz bitke razbiti glavu. Iako je Richardova vojska bila daleko nadmoćnija, Henry Tudor je izvojevao pobjedu, što dobrim dijelom treba pripisati i izdaji. Računa se da je Richard imao 8000, a Henry 5000 vojnika. Prema sačuvanim zabilješkama Richard je u bitku krenuo na svom bijelom konju te je zašao duboko u neprijateljske redove, svjestan izdaje od strane dijela bliskih ljudi. Kako je bio nestrpljiv i bijesan zbog svega što se događalo, želio je što prije zadati poraz Henryju te je krenuo direktno prema njemu. No, kada mu se približio sasjekli su ga njegovi ljudi. Povijesni zapisi kažu da je pretrpio silovite udarce po kacigi, nakon čega je ona bila doslovno zabijena u njegovu lubanju.

Društvo Richarda III. pokrenulo projekt


Godine 2011. Philippa Langley iz Društva Richarda III. obratila se Sveučilištu Leicester s prijedlogom projekta potrage za kraljevim tijelom, ali i što je najvažnije osiguranim sredstvima za rad. Članovi tog društva dali su lokaciju gdje bi se kraljevo tijelo trebalo nalaziti. Prema njihovim podacima ono je bilo u zemlji, a ne u rijeci kako su razne priče i pričice ustvrdile. S radovima se krenulo u kolovozu 2012. i gotovo odmah je ispod parkirališta, izgrađenog na mjestu nekadašnje crkve i samostana franjevačkog reda u Leicesteru, pronađen kostur. Kopalo se na mjestu gdje je pomnom analizom postojeće dokumentacije utvrđeno da bi se Richardovi ostaci mogli nalaziti. Bio je to kor odnosno apsida nekadašnje samostanske crkve.

Bez ikakvih očekivanja nađeni ostaci

Ekipa koja je krenula u potragu nije imala nikakvih očekivanja, no ispostavilo se da je riječ o važnom nalazu, a i lokalitetu. Uskoro je pronađeno tijelo koje je trebalo proučiti i identificirati u mjeri u kojoj je to moguće. Provedena analiza je sugerirala da je riječ o muškarcu u kasnim dvadesetim ili ranim tridesetim čije je tijelo zadobilo niz ozbiljnih i smrtonosnih ozljeda. Ovo je odgovaralo Richardu jer je on ubijen u 32-oj godini, a uz to poginuo je u bitci strašnom smrću. Kostur je pokazivao da je ta osoba još od tinejdžerskih dana imala jaku skoliozu kralježnice, no nije bila u pravom smislu grbavac kakvim je smatran kralj Richard III. Prisutna teška skolioza dovela je do toga da mu je tijekom kasnijeg života jedno rame bilo više položeno od drugoga. Ono što je odmah bilo vidljivo da je imao ženstveno vitak kostur. Provedeno radiokarbonsko datiranje potvrdilo je da je osoba živjela između 1450. i 1540. godine. Sve su to bili pokazatelji da bi nađeno tijelo zaista moglo pripadati Richardu III. No, i dalje to nije bilo sigurno, trebalo je napraviti još jedan korak.

Detektivska analiza DNA

Trebalo je istražiti DNA. Kao prvo postavlja se pitanje kako otkriti je li to kraljev DNA, s čim ga usporediti. Tu su važnu ulogu imala genealoška istraživanja, koja su provedena još početkom 21. stoljeća. Zahvaljujući njima došlo se do Richardovog kolateralnog potomka u sedamnaestoj generaciji Michaela Ibsena (fotka dana u tekstu) , a koji je nasljednik njegove sestre Anne od Yorka i neka vrsta njegovog jako, jako dalekog nećaka. Sretna je okolnost što je tijelo Richarda III. bilo dobro očuvano zbog čega se uspjelo doći do njegove DNA, koja je uspoređena s DNA dalekog rođaka Ibsena, pri čemu je usporedba bila uspješna. Identifikacija njegova tijela pokazala je da je Richard zadobio 10 rana od kojih je osam bilo na lubanji. Dvije od njih su bile sigurno smrtonosne. Jedna mu je odnijela stražnji dio lubanje, a druga je probola lubanju tolikom snagom i dubinom da je oštetila i drugu stanu lubanje. Moguće da mu je ta rana nanesena helebardom, oružjem koje je bilo smješteno na dugom koplju.

Završno poniženje kralja

Nakon što je kralj poginuo skinuli su ga, svezali mu ruke u području zapešća sve to kako bi ga ponizili te su ga potom stavili na leđa konja. Tijelo mu je bilo na konju tako položeno da su na jednoj strani bile njegove ruke, a na drugoj noge. Tako je otpremljen u Leicester, a tijelo mu je izloženo u crkvi Gospe od navještenja prije nego što je pokopano u crkvi Grey Friars (Crkva Sive braće). Njegov protivnik mu je čak kasnije podigao spomenik od mramora i alabastera. No, tijelo mu je bilo zlostavljano nakon smrti, a nije nemoguće da si je novi kralj, i kasniji financijer spomenika, dao odušak da osobno nanese neku ponižavajuću ranu Richardovom tijelu, a koja je vidljiva na području zdjelice, u konkretnom slučaju njegove stražnjice. Tome bi u prilog išla i sama jačina udarca, iz koje se može možda “iščitati” i osobna nota postizanja satisfakcije.

Zašto je srušena crkva s ostacima kralja

Međutim, spomenuta samostanska crkva više ne postoji budući da je srušena nakon što su pristaše engleske reformacije raspustile rimokatoličke redove. Richard III. je bio posljednji engleski kralj koji je poginuo u bitci. Naslijedio ga je Henry Tudor koji nije imao hrabrosti ni za sučeljavanje s Richardom već je to prepustio svojim ljudima. Kasnije se oženio Richardovom nećakinjom. Kada su redovi raspušteni, navodno je Richardovo tijelo iz grobnice bačeno u rijeku Soar. Kako je ova verzija događaja bila raširena kao vjerojatnija, ozbiljno se sumnjalo da je projekt spomenutog društva ostvariv. Godine 2013. otkriveni su ostaci Richarda III., a njihovo analiziranje od strane tima stručnjaka omogućilo je da se istraži kraljevo tjelesno stanje u trenutku smrti i uspostavi veza sa potomstvom koje je živo i danas. Između ostalog otkriveno je da je Richard u trenutku smrti imao infekciju crijevnim parazitima što nije izenenađujuće. Nakon ove detaljne analize, tijelo mu je ponovno pokopano samo sada u katedrali u Leicesteru 2015. Tom prigodom poznata engleska pjesnikinja i dramaturginja Carol Ann Duffy napisala je iduće stihove, koji su ovde doneseni u slobodnom prijevodu:

“Moje kosti, ispisane u svijetlu, na hladnoj zemlji, ljudskoj brajici.
Moja lubanja, s ožiljkom od krune, ispražnjena od povijesti.
Opiši moju dušu kao tamjan, zavjet, nestajanje; Tvoja je isto takva.
Nagradi me urezivanjem mog imena. “

Piše: Sonja Kirchhoffer

 

Komentari